PLES SA COVIDOM Godinama su svirkom zabavljali goste, a onda im je netko isključio struju

Grad Mali Lošinj, uz podršku epidemiološke službe, od 13. kolovoza pa do daljnjega neće izdavati suglasnosti za javne nastupe na javnim površinama i terasama ugostiteljskih objekata. Bila je ta odluka gorka pilula za lokalne bendove koji su godinama veselim tonovima oduševljavali goste otoka Lošinja. Nije stran podatak da se poneki turist vraćao upravo zbog njih, bendova koji ruku na srce znaju vrlo kvalitetno zasvirati, otpjevati pa i animirati publiku. Hoće li se ova mjera skoro ukinuti u trenutku pisanja ovoga teksta nije poznato, ali zato su dečki i cure zaslužili da ih se spomene.

24 sata nakon objave te kontroverzne odluke sjeli smo s dečkima ispred popularnoga kafića, jednog od onih koji su do te večeri imali običaj predstavljati svo umijeće ovih umjetnika. Unatoč polsatnom snimljenom materijalu za potrebe portala Medias.hr, dovoljno je bilo na trenutak osvrnuti se pa da se upitam je li odluka o spornoj mjeri bila ishitrena. Stotinjak gostiju, gotovo bez praznog stola, ambijent identičan ranijim godinama i sve je kako priliči ljetu osim jednog bitnog detalja – nije bilo tona. 

Dok su dečki ispijali pivo promatrao sam ih i ustanovio da oni nisu toliko revoltirani, koliko su zapravo razočarani. Gotovo svaki promidžbeni materijal pa i domaćin apartmana u konačnici bi preporučio dobru zabavu za gosta prijedlogom da se uputi do centra na neku od svirki. Svi smo mi odrastali uz pop, rock i punk bendove, koncerte, noćne klubove i baš onda kada je to najviše bilo potrebno pružiti narodu koji zbog tog nesretnog koronavirusa strahuje za budućnost, u jednu ruku i da se mladost odmakne od interneta, ta dvosatna zabava ugašena je kao da je netko isključio instrumente iz struje i rekao “fajront”. Unatoč brojnim gostima lokala, otužna je bila atmosfera kada možeš slušati što se govori na stolu koji je nekoliko metara udaljen od tebe. Pogotovo kada pored svega znaš da ni poslije ponoći ne smiješ ostati. Pobogu, zar se taj virus širi samo poslije 12 i kada glazba svira? Ma nisam ni svjestan koliko sam sretan jer samo živio u vremenu bez interneta, u vremenu Manfrine i Punte, u vremenu dok se feštalo po plažama, pontonima u glavnoj uvali, na Boriku ili Valdarkama. Sad ni ovo malo slobode što imamo više nije moguće dobro iskoristiti. Pitali se netko, jesmo li destruktivni i u što smo to pretvorili ovaj svijet?

Lošinj je konačno zabilježio taj prvi slučaj i to je scenarij za koji su mnogi vjerovali da će se prije ili kasnije ispisati. Osoba koja se zarazila nije to učinila namjerno niti se njemu ili njoj može i smije prebacivati zbog toga. No je li tomu nekome trebalo nanijeti toliki teret krivnje i zašto se o tome u Gradu nije razmišljalo? Svrha ove kolumne također je poslati poruku toj osobi, pa i onoj sljedećoj koja će se zaraziti da ne krive sebe zbog “lockdowna”. Svatko od nas se mogao inficirati, no konačnu odluku da se isključi struja donijela je epidemiološka služba. Ista ona koja je već ranije dozvoljavala udrugama da po žarištima vode maloljetnu djecu. Zašto se to smjelo, a ovo se ne smije pod svim epidemiološkim mjerama i u svom dvorištu? Oni koji su odgovorni za “lockdown” neka sada razmisle zaslužuju li ti bendovi, koji su do jučer punili gradski proračun, da im se preko noći isključi struja.

Kada se ugase svjetla na pozornici ostaje nam dovikivati “hoćemo još, hoćemo još” i vjerovati da će se bend vratiti na binu. A uvijek se vrati pa ćemo vrlo brzo, želim u to vjerovati, opet uživati u glazbi domaćih bendova. Materijale s razgovora, video i fotografije Glas otoka će objaviti naknadno, nakon vikenda kada prespavamo i svi zajedno budemo pametniji.