Na našem području živi 14 vrsta zmija, od kojih su 3 otrovnice – poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus) i planinski žutokrug (Vipera ursinii). Prepoznaje ih se tako što imaju karakterističnu cik-cak šaru na leđima, koja je ponekad razlomljena.
U posljednjih 20-ak godina zabilježena su 3 smrtna slučaja od ugriza zmije u Republici Hrvatskoj, na području Zadarske, Splitsko-dalmatinske i Ličko-senjske županije.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je smjernice o tome što činiti ako se susretnete sa zmijom.
Pritom je najvažnije utvrditi je li otrovna ili nije. Za razliku od neotrovnih, otrovne zmije imaju trokutastu glavu i uske eliptične oči. Naše se otrovnice razlikuju od neotrovnica i oblikom tijela, koje je kratko i zdepasto, za razliku od neotrovnica čija su tijela tanka i izdužena. Valja napomenuti, međutim, da razlikovanje otrovnica na ovakav način vrijedi samo za područje Europe.
U postupcima samopomoći se sugerira da se ne kreće u lov za zmijom zbog rizika dodatnog ugriza. Ako je zmija ubijena, tada je poželjno donijeti je u bolnicu radi točne identifikacije, što bitno utječe na terapijski postupak.
Kako umanjiti šansu od ugriza zmije?
Postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti vjerojatnost ugriza zmije. Prije svega, zmije nikada ne treba uznemiravati. Mnogi ljudi dožive ugriz kada pokušaju zmiju ubiti ili joj se što više približiti. Zmije najčešće pobjegnu, a samo iznimno napadaju.
Nadalje, treba uvijek izbjegavati visoku travu, pogotovo ako osoba ne nosi prikladnu obuću te se u prirodi treba kretati postojećim stazama. Ruke i noge ne bi trebalo stavljati na mjesta koja nisu pregledna (u grm ili iza kamena).
Također, treba izbjegavati podizanje kamenja ili komade drva ako osoba nije na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije. Uvijek treba biti posebno oprezan i pripravan kod penjanja po stijenama.
Simptomi zmijskog ugriza
Na mjestu ugriza se unutar dva sata javlja bol i otok. Kod težih se otrovanja bol javlja brzo i neobično je oštra; otok se također ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i mjehuri s krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza u gotovo polovici ugriženih se javljaju opći simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opće slabosti te otok regionalnih limfnih čvorova (u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku). Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog tlaka znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postupno i glavni je uzrok smrti.
Postupak kod zmijskog ugriza
Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba zadnji put cijepljena protiv tetanusa, te je, ako je prošlo više od 5 godina, potrebno docjepljivanje.
U načelu se hospitalizira svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna.
Danas je općeprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza!
Antidot za zmijski ugriz (antiviperinum) potječe iz konjskog seruma, a sadrži protutijela koja je konj proizveo nakon što mu je ubrizgan zmijski otrov. Antiviperinum se daje isključivo u bolničkim uvjetima intravenski, i to samo kada je strogo indiciran, budući da sam antiserum može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne reakcije.
