Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu danas je u Hrvatskom saboru održao sjednicu na temu “Inkluzija djece s teškoća u razvoju u odgojno-obrazovni sustav RH”. U raspravi su sudjelovali predstavnici Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, predstavnici Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, udruga te drugih relevantnih institucija.
O inkluziji djece s teškoća u odgojno obrazovni sustav govori se zadnjih pedesetak godina te je u tom razdoblju inkluzija prolazila kroz različite razvojne faze. U Hrvatskoj donošenjem Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi prvotna integracija djece s teškoćama u razvoju u odgojno-obrazovni sustav je prerasla u inkluziju. Riječ je o konceptu koji uvažava djecu s teškoćama u razvoju kao ravnopravne sudionike odgojno-obrazovnog procesa, te omogućava da napreduju u skladu s mogućnostima i kasnije aktivno sudjeluju u društvenom životu.
Predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Vesna Bedeković istaknula je kako inkluzivno obrazovanje polazi od toga da su sva djeca različita, a da se odgojno-obrazovni sustav treba prilagoditi kako bi se odgovorilo potrebama učenika.
“Odgojno-obrazovni sustav treba biti usmjeren na razvoj individualnih potencijala svakog učenika. U tom smislu inkluzivno obrazovanje podrazumijeva osiguravanje prava na kvalitetno obrazovanje i dostupnost odgojno-obrazovnog sustava svakom pojedinom učeniku uz profesionalnu potporu te pedagoško-didaktičke prilagodbe sukladno individualnim potrebama i sposobnostima učenika”, rekla je Bedeković.
Naglasila je da učenici s teškoćama u razvoju u odgojno-obrazovnom sustavu imaju pravo na primjerene programe, na primjerene oblike potpore tijekom svog školovanja. Programska i profesionalna potpora te pedagoško didaktičke prilagodbe definirane su Pravilnikom o osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju učenika s teškoćama.
Članica radnog tima građanske inicijative Pomozimo djeci s invaliditetom Đenita Lazarević je istaknula da od početka svog djelovanja ova inicijativa se zalagala za integraciju djece s teškoćama u redovni odgojno-obrazovni sustav. Zahvaljujući nastojanjima inicijative prevladano je dosta prepreka.
“Danas je cijeli sustav znatno bolji nego 2012. kad smo počeli upozoravati na probleme i predlagati rješenja”, rekla je Lazarević. No, roditelji djece s teškoćama i dalje se susreću s raznim problemima.
Lazarević je upozorila da sustav povjerenstva pri školama i županijama nije ujednačen na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske te djeca dobivaju nekonzistentna rješenja. U brojnim povjerenstvima nisu zastupljeni stručnjaci koji bi mogli dati meritorno rješenje. Nadalje, educiranost članova povjerenstva prilikom pisanja rješenja o prikladnom odgoju i obrazovanju djece s teškoćama u razvoju nije zadovoljavajuća. Nedovoljan je broj stručnih suradnika u osnovnim i srednjim školama, nedostatak je mobilnih timova koji bi mogli pokriti manje sredine i više škola te je nedovoljan broj stručnjaka.
Lazarević je rekla da su poduzeti koraci za rješavanje ovih problema, ali je sve stalo s izbijanjem pandemije koronavirusa te građanska inicijativa “Pomozimo djeci s invaliditetom” očekuje da će Ministarstvo znanosti i obrazovanja nastaviti s rješavanjem problema. Ministarstvu predlažu da što hitnije uz suradnju sa županijama postave kriterije za članove povjerenstva, da se provede njihova edukacija, da se omogući zapošljavanje više stručnih suradnika s obzirom na povećani broj djece s teškoćama u razvoju koja su uključena u redovni odgojno-obrazovni sustav. Također je potrebno povećati broj studenata logopedije i rehabilitacije te srodnih zanimanja s obzirom na kronični nedostatak ovih stručnjaka u odgojno-obrazovnom procesu.
“Smatramo da osobe koje nemaju licencu Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora ne mogu davati svoje mišljenje za učenike. Bitno je imati centre potpore, nažalost imamo veliki broj škola koje nemaju educirane stručnjake i pomoću tih centara davala bi im se supervizija”, kazala je Lazarević.
Spomenula je kako građanska inicijativa Pomozimo djeci s invaliditetom predlaže pokretanje platforme za sve sustave od zdravstva do obrazovanja, a radi se o međusektorskoj suradnji. Lazarević je rekla da bi edukacijski rehabilitatori trebali ući u sustav zdravstva te da se naprave poliklinike za mentalno zdravlje djece i mladih kao što je u Općoj bolnici Dubrovnik, gdje se rade timske obrade za djecu.
Ravnatelj Uprave za potporu i unapređenje sustava odgoja i obrazovanja Ministarstva znanosti i o0brazovanja Momir Karin je istaknuo da izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju je omogućeno da se pomoćnici i stručno komunikacijski posrednici mogu zapošljavati u predškolskom odgoju što je bitan korak naprijed.
“Djeca s teškoćama u razvoju idu u redovne razredne odjele s prilagođenim programima i individualiziranim postupcima, posebni su razredni odjeli unutar redovnih škola te postoje ustanove specijalizirane za rad s djecom, primjerice Centar za autizam ili Centar Vinko Bek. Djeca s teškoćama u razvoju koji su u redovnom sustavu u odgojnom smislu daju jedno bogatstvo cijelom odgojno-obrazovnom sustavu te djeca koja nemaju teškoće u razvoju nauče živjeti s drugačijima i nauče ih cijeniti”, rekao je Karin.
Naveo je da je u predškolskom odgoju je 6780 djece s teškoćama u razvoju od kojih je 6 166 integrirano u redovite skupine, a to je oko 95 posto djece, u osnovnoškolskom programu je upisano ukupno 25.123 učenika s teškoćama u razvoju, u redovni program 22.484 učenika, u ustanove s posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja 2639 učenika, u srednjoškolskom programu ukupno je upisano 5180 učenika s teškoćama u razvoju, u redovitim srednjim školama je upisano 4911 učenika, a u ustanovama s posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja 269 učenika u programe visokoškolskog sustava upisano je 228 studenata s invaliditetom.
Karin je istaknuo da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja uspostavilo sustav pomoćnika u nastavi i stručno komunikacijskih posrednika da bi se olakšao rad djece s teškoćama u razvoju u redovnom odgojno-obrazovnom sustavu. Spomenuo je da je 2013.-2014. školske godine bilo 290 pomoćnika u nastavi i stručno komunikacijskih posrednika, a svake godine se njihov broj povećavao te je 2021.-2022. godine bilo 4468 pomoćnika u nastavi i stručno komunikacijskih posrednika.
Naveo je da Ministarstvo svake godine raspisuje natječaj za prilagodbu sadržaja slijepim i slabovidnim osobama.
Savjetnica pravobraniteljice za djecu Ivona Makvić-Salaj je istakula da se govori o indiviualnim potrebama djece, a u praksi je drugačija situacija te često se na djecu s teškoćama gleda kao na jednu homogenu skupinu.
“Čak i djeca s istom vrstom teškoća unutar sebe su različiti. Moramo ih gledati kao svakog za sebe jer svaki ima svoje potrebe koje iziskuju određenu vrstu prilagodbe. Svako dijete ima svoje potrebe, ali okolina treba omogućiti da bude jednako u svojim pravima”, rekla je Makvić- Salaj.
Osvrnula se na odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju te je istaknula da se sustav poboljšava, ali je vrlo trom.
“Imamo veliku tromost u sustavu i za mnogu djecu s teškoćama ta tromost je negativna. Ponavljaju se neki problemi koje je ured pravobraniteljice za djecu uočio prije nekoliko godina, a ne postoji rješenje. Dugo se čekalo da se donese novi Pravilnik o pomoćnicima u nastavi. Donio je veliki korak naprijed, ali je još puno toga nedovršeno. Tko obrazuje te pomoćnike u nastavi? Tko prati njihov rad te tko evaluira njihov rad. Tko ih zapošljava i financira? Financiranje iz EU fondova i na različite načine ne daje stabilnost. Nemamo odgovor što i kako dalje da uistinu taj sustav pomoćnika postavimo na dvije noge i da funkcionira”, istaknula je Makvić-Salaj.
Osvrnula se na razne vrste prilagodbe i potpore djeci u školama, a problem je nedovoljan broj stručnih suradnika, te kad ih škole traže ne postoji mogućnost da se zaposle jer je zabrana zapošljavanja. Navela je da učitelji nisu dovoljno educirani i ne znaju odgovoriti na potrebe djece pa se događa da djeca iz redovnog prelaze u poseban razred ili da se iz redovnog sustava šalju u posebne institucije, a kako je rekla, trebalo bi biti obrnuto, odnosno da se teži da djecu s teškoćama u razvoju iz posebnog razreda se prebaci u redovni.
Naglasila je da se tromost sustava vidi i kod prijevoza djece s teškoćama.
“Gotovo smo na kraju polugodišta, a još uvijek nema refundacije za prijevoz djece s teškoćama. Već dulje vrijeme imamo preporuku koja se odnosi na osiguranje prijevoza za djecu u srednjim školama u centrima za odgoj i obrazovanje. Naime, za djecu Centara za odgoj i obrazovanje koja su pod nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja je osiguran prijevoz, a za djecu koje se školuju u Centru za odgoj i obrazovanje koje je u sustavu socijale nije osiguran prijevoz. Djecu smo po tome u kojem centru pohađaju srednjoškolsko obrazovanje doveli u nejednak položaj, te bi se moglo govoriti i o svojevrsnoj diskriminaciji. Stoga predlažemo ministarstvima da se to riješi”, rekla je Makvić-Salaj.
