Prema navodima Wikipedije, Stockholmski sindrom je sindrom emocionalne veze i identifikacije s agresorom. Nazvan je po pljački banke u Stockholmu 1973. kada su se žrtve emocionalno vezale za pljačkaše.
Ta solidarnost se može ponekad ispoljiti i u samom činu, kada taoci pomažu svojim otmičarima da ostvare svoje ciljeve ili da pobjegnu od policije. Ovaj sindrom su istraživali znanstvenici u okvirima viktimologije i došli do zaključka da se cijeli proces temelji na strahu da ne dođe do još veće patnje za taoca, ali i zbog unutrašnje dobrote taoca da pomogne otmičarima. Što više energije se utroši u taj odnos, to će biti teže raskinuti ovu vezu.
Portal Dnevnik.hr još bolje opisuje ovaj fenomen. “Stockholmski sindrom je znanstveni fenomen kojeg obilježava stvaranje emocionalne veze, osjećaja povjerenja i identifikacije s agresorom koji može biti otmičar, pljačkaš, zlostavljač ili bilo koja druga dominantna osoba koja ima moć upravljanja drugom osobom. Žrtva u tom slučaju ne odabire svjesno i racionalno takvo stanje, a agresor je istovremeno iskorištava i stavlja njezin život u opasnost. Iako zvuči paradoksalno, ovaj psihološki fenomen zaista stvara jaku emocionalnu vezu žrtve i zlostavljača“.
Ana Kučić je vješti manipulator
Koristeći citat: “Žrtva u tom slučaju ne odabire svjesno i racionalno takvo stanje, a agresor je istovremeno iskorištava“, možemo jasno primijetiti da je ova teza jedini logičan način za objasniti nepopularan fenomen. Taj sindrom se često javlja kada žrtva osjeća bespomoćnost i ovisnost o svom zlostavljaču te pokušava preživjeti situaciju prilagodbom i razvijanjem pozitivnih osjećaja prema zlostavljaču kako bi smanjila vlastitu tjeskobu ili strah.
U kontekstu uloge društva u odnosu prema političaru kojeg favoriziraju, “stockholmski sindrom” može se metaforički primijeniti na situaciju u kojoj građani ili dio društva razvija emocionalnu povezanost, lojalnost i podršku političaru unatoč njegovim negativnim ili štetnim djelovanjima. To može biti zbog različitih razloga, uključujući bespomoćnost, manipulaciju, identifikaciju i osvetu.
Bespomoćnost: Građani mogu osjećati da nemaju drugih izbora ili alternativa političkom vođi i stoga podržavaju tog političara kako bi sačuvali stabilnost ili sigurnost.
Manipulacija: Političar može koristiti manipulativne taktike, obećavati povlastice ili koristi određenim skupinama građana te stvarati dojam da se brine o njihovim interesima, što može rezultirati razvojem lojalnosti.
Identifikacija: Građani se mogu identificirati s političarem na emocionalnoj ili ideološkoj razini te ga smatrati svojim “vođom” ili predstavnikom, bez obzira na njegove postupke.
Osveta: U nekim slučajevima, građani mogu osjećati osvetničke motive prema drugim političkim strujama ili skupinama (pa i novinarima) i podržavati političara kao sredstvo za ostvarivanje svojih ciljeva.
Osobe koje su zaslijepljene ideologijom ili šarmom gradonačelnice djeluju iracionalno, nesvjesni da su žrtve manipulacije. Najilustrativniji primjer te manipulacije bio je objavljen u studenom 2020. godine kada je gradonačelnica uvjeravala javnost da “smije koristiti službena vozila 24 sata dnevno” samo zato što je gradonačelnica. No, unatoč tome što je svjesno obmanjivala javnost, propustila je otkriti najveću tajnu – prikrivala je kilometražu i potrošnju goriva, a račun za to su podmirivali isti građani koje je tako lako manipulirala.
Agresorski pristup Ane Kučić prema novinaru
Osim toga, u svojoj objavi, gradonačelnica je otvoreno stigmatizirala novinara, nanijevši mu značajnu štetu ugledu i časti. Objavu je podržalo 130 Lošinjana, no tri godine kasnije se pokazalo da je novinar bio u pravu kada je sumnjao da gradonačelnica stvarno koristi službena vozila, koja se financiraju iz proračuna građana, kako bi provodila vikende u Rijeci i stjecala simpatije slikajući se po lokalima ili uz kojekakve motorine. Možda bi njezini simpatizeri, njezine “žrtve” u ovom slučaju, trebali razmisliti o financiranju Vespe za gradonačelnicu, s obzirom na to koliko je popularna zahvaljujući tezi da “smije koristiti službena vozila 24 sata dnevno.”
Štoviše, tri godine je uspješno obmanjivala javnost koja ju je kasnije nagradila novim mandatom. Ako pitate slučajne prolaznike, vjerojatno ćete naići na osobe koje se dive gradonačelnici i njezinim postupcima. Činjenica da se za Anom Kučić vuku brojne afere očito ne zabrinjava mnoge, te se za sve krimene politike obično okrivljuje jedinoga slobodnog novinara na Lošinju, koji je trebao ostati pokunjen kao njegove kolegice i kolege iz lokalnih i regionalnih medija.
Ključna je uloga društva
Hoće li Lošinjani staviti interes javnosti ispred osobne koristi je kompleksno pitanje koje ovisi o različitim faktorima. Svaka zajednica ima različite skupine ljudi s različitim vrijednostima, interesima i stavovima, pa je teško donijeti općenite zaključke.
Važno je napomenuti da interes javnosti i osobna korist nisu uvijek međusobno isključivi. Postoje situacije u kojima pojedinci i zajednica kao cjelina mogu ostvariti osobnu korist kroz brigu o interesima javnosti. Srećom, postoje Lošinjani koji se aktivno zalažu za dobrobit svoje zajednice i rade na unaprjeđenju lokalnog društva.
S druge strane, postoje i situacije u kojima se osobna korist stavlja ispred interesa javnosti, što može dovesti do problema, konflikata i nepravde. To nije specifično za Lošinj ili bilo koju drugu zajednicu, već je to društveni fenomen koji se može manifestirati bilo gdje. Nije realno staviti svu odgovornost na jednog pojedinca ili autora za sve probleme u zajednici. Društveni, politički i ekonomski faktori također igraju važnu ulogu u oblikovanju ponašanja i stavova ljudi.
Zaključak
Bitno je napomenuti da “stockholmski sindrom” u kontekstu ove kolumne nije dijagnoza iz psihijatrijskog priručnika, već metaforički opis ponašanja građana koji podržavaju političare unatoč njihovim kontroverznim i/li štetnim postupcima.
OCIJENI TEKST