Klub zastupnika Možemo danas je na konferenciji za novinare u Hrvatskom saboru upozorio da Vlada ništa čini za spas Uljanika i brodogradnje u Hrvatskoj. Saborska zastupnica Možemo, Jelena Miloš, podsjetila je da je prije nekoliko dana propao četvrti pokušaj da se Uljanik proda putem dražbe. Naglasila je kako novaca za poslovanje više nema te da neki napuštaju Uljanik, dok oni koji ostaju prelaze na minimalac.
“Jasno je da će se više radnici rastjerati iz Uljanika. Mnogi već rade u drugim brodogradilištima u Italiji i zemljama Europske unije. Gubimo znanje i ljude. Naša brodogradnja i dalje propada”, upozorila je Miloš.
U Možemo smatraju da se radi o vrhuncu neodgovornosti i nemara Vlade prema Uljaniku, ali i prema brodogradnji općenito. Kao primjer naveli su situaciju u Brodarskom institutu.
Miloš tvrdi da je Uljanik odgovornost Vlade Andreja Plenkovića jer je 2020. godine obećala da će osigurati nastavak proizvodnje te da će naći strateškog partnera za Uljanik. No, to do danas nije učinjeno.
“Očekujemo da Vlada preuzme svoju odgovornost, da nađe rješenje za Uljanik, da konačno komunicira nakon više od tri godine koje je rješenje za Uljanik. Ovo brodogradilište posluje više od 167 godina. Da li će Vlada biti ta koja će zabiti posljednji čavao u lijes Uljanika? Do danas Vlada nije napravila plan razvoja Uljanika, nema niti industrijsku strategiju na kojoj bi pozicionirala brodogradnju. Vlada nije osigurala niti prodaju Uljanika niti njegovu dokapitalizaciju”, navela je Miloš. Poručila je kako u Možemo smatraju da bi brodogradnja mogla biti jedna od industrija koje su nužne za reindustrijalizaciju Hrvatske.
Radnik Uljanika i član stranke Možemo, Miho Paus, rekao je kako je očito da nije bio plan pokretanja proizvodnje u Uljaniku, nego je bio isključivo plan njegove prodaje. Podsjetio je da se 2012. godine pokušalo sa sličnim modelom u spašavanju riječkog 3. maja.
“Tvrtka Uljanik brodogradnja 1856 još uvijek djeluje na posljednjim postavkama od prije tri godine. Nikad nije napravljena reorganizacija, premda se u kratkom roku sa 60 zaposlenih došlo do 300. Reorganizacija je bila potrebna, planovi su postojali, ali pojavio se neki navodno zainteresirani kupac, te je zaustavljena reorganizacija tvrtke. Prošlo je godinu i pol dana i još čekamo odluku što se s tvrtkom treba raditi. Sve ovo vrijeme nismo u stanju ugovoriti niti jedan posao zbog toga što smo u vlasništvu tvrtke koja je u stečaju, ne postojimo pred financijskim institucijama, ako ne dođemo sa jamstvom od Vlade, ako ne možemo podići kredit, ne možemo niti financirati posao. Dakle, iako na tržištu posla ima izuzetno puno, ne smijemo ništa ugovoriti”, naveo je Paus.
Spomenuo je da je zadnje jamstvo dobiveno za plutajući dok, za izraelskog naručitelja krajem 2022. godine. Naglasio je da Vlada ne čini ništa niti ne odgovara na zahtjeve zaposlenih te većinu informacija dobivaju iz medija.
“Trenutno stanje je da smo u blokadi. Dvadesetak dana nas dijeli od toga da FINA pošalje zahtjev za pokretanjem stečaja. Dobivat će minimalac zaposleni koji ostanu, kadrovi nam odlaze svaki dan, nedostatni su u svakom pogledu. Samo su dva projekta u procesu proizvodnje i pitanje je što će s njima biti, s obzirom da ćemo ostati bez radnika. To je trenutno stanje u Uljaniku”, rekao je Paus.
Naglasio je da bi država trebala donijeti strateške odluke i politiku razvoja industrije, posebno brodogradnje. Spomenuo je da je cijela Europa odustala od privatizacije brodogradilišta.
“Postoje mnogi modeli koji se mogu primijeniti u Hrvatskoj, u cilju omogućavanja rada domaćim brodogradilištima. Hrvatska brodogradnja sigurno u skorijem vremenu neće moći zapošljavati broj radnika koji je nekad zapošljavala, ali i dalje je značajan broj radnika koje može zapošljavati, samo se treba koncentrirati na određene niše i treba razvijati strategiju. Nažalost, plan za Uljanik se nije mijenjao od 2021. godine. 30. siječnja je Vijeće vjerovnika kad će se odlučiti što dalje”, kazao je Paus.
Naglasio je kako država treba pokazati odgovornost za svoje vlasništvo, a Uljanik je to vlasništvo. Smatra da moguća rješenja koja se brzo mogu realizirati su omogućavanje financiranja proizvodnog programa putem kredita od HABOR-a ili neke komercijalne banke, dokapitalizacija i restrukturiranje Uljanika od strane države ili da država u sljedećem krugu prodaje sama otkupi vlasnički udio i pobrine se da se brodogradnja u Uljaniku nastavi.
“U suprotnom čitav pulski zaljev kojeg je Uljanik jedan ogroman dio, strateški važno područje za grad, županiju i državu izgubit ćemo i to za bescjenje. Pulski zaljev prodat će se vjerojatno za jedan euro”, poručio je Paus.
Vijećnica Možemo u Gradskom vijeću Pule, Dušica Radojčić, rekla je da je brodogradilište vrsta industrije koje može privući druge srodne djelatnosti.
“Kada govorimo o tehnološkom klasteru, misli se na modernizaciju proizvodnje u Uljaniku. Ne možemo očekivati da će Uljanik imati 9 tisuća zaposlenika kao nekada, ali je sigurno da i u smanjenom obujmu to brodogradilište može postati poluga razvoja grada. Uljanik zauzima veliki dio površine Pule i razumno bi bilo da reducirana brodogradnja ostane na samom otoku, ali ostaje ti cijelo pulsko priobalje koje obuhvaća Uljanik, koje se može pretvoriti u industrijsku zonu za srodne djelatnosti brodogradnje. Za taj prostor bi bili zainteresirani mnogi proizvodni akteri”, rekla je Radojčić.
