Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku danas je u Hrvatskom saboru, povodom Svjetskoga dana bubrega, organizirao javnozdravstvenu akciju s ciljem podizanja svijesti o prevenciji, otkrivanju i liječenju kronične bubrežne bolesti. Akciju su inicirali Hrvatsko društvo za bubreg Hrvatskoga liječničkog zbora i Hrvatska liga za hipertenziju.
U sklopu javnozdravstvene akcije zdravstveni djelatnici su saborskim zastupnicima i djelatnicima Hrvatskog sabora dijelili savjete o zdravlju bubrega, mjerili su arterijski tlak, šećer i kolesterol u krvi te korištenjem metaboličke vage procijenili udio mišićne mase i masnog tkiva. Po prvi puta je rađen UZV štitnjače i određivala se albuminurija.
Predsjednica saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku, Renata Sabljar Dračevac, u izjavi novinarima je rekla da od kronične bubrežne bolesti boluje svaki deseti građanin Hrvatske. No, tek jedan od deset građana zna da boluje od te bolesti. Nažalost, osam od deset oboljelih od kronične bubrežne bolesti prerano umre od srčanog ili moždanog udara.
“Kronična bubrežna bolest je tihi ubojica. Bolest se redovito primarno povezuje sa dijalizom i transplantacijom. No, jedan od pet bolesnika ne dolazi do tog stadija jer prijevremeno umre od kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih posljedica”, upozorila je Sabljar Dračevac.
Predsjednica Hrvatskog društva za bubreg HLZ-a, prof.dr.sc. Nikolina Bašić Jukić, rekla je da je kronična bubrežna bolest, uz hipertenziju, najčešća nezarazna kronična bolest te je problematično što 80 posto populacije ne zna da boluje od nje. Naglasila je da se u velikoj mjeri kronična bubrežna bolesti može spriječiti. Upozorila je da je važno na vrijeme otkriti rane stadije kronične bubrežne bolesti kako bi se usporilo napredovanje bolesti, razvoj komplikacija i najvažnije da se preveniraju smrtni ishodi.
“U Hrvatskoj se godišnje izvrši oko 200 transplantacija bubrega. Transplantacija jako puno znači za osobu koja ima završni stadij kronične bubrežne bolesti. Transplantacija poboljšava kvalitetu života, radnu sposobnost i produžuje život. Bolesnik na dijalizi ima bezbroj ograničenja, mora dolaziti na dijalizu tri puta tjedno. Osoba kojoj je transplantiran bubreg svaka tri mjeseca dolazi na kontrolu i jedino što još mora je da uzima lijekove. Problem je što jedan veliki dio bolesnika nisu kandidati za transplantaciju, oni su na žalost osuđeni na dijalizu. Naime, imaju niz kontraindikacija za transplantacijsko liječenje. Niti jedna terapija nije savršena čak i imunosupresijska terapija koja se mora davati nakon transplantacije ima niz nuspojava koje mogu pogoršati ishode. Na žalost veliki dio kandidata otpada, jer nisu za transplantaciju”, istaknula je Bašić Jukić.
Spomenula je da transplantirani bubreg ima ograničeni vijek, odnosno deset godina. No, kako je rekla nakon toga ljudima slijedi povratak na dijalizu ili ponovna transplantacija.
“Sve je više ljudi koji čekaju drugu ili treću transplantaciju bubrega i za njih je teže naći odgovarajućeg, odnosno podudarnog donatora, ali im još uvijek uspijevamo pružiti transplantacijsko liječenje”, kazala je Bašić Jukić. Poručila je da je potrebno podizati svijest o kroničnoj bubrežnoj bolesti ne samo na Svjetski dan bubrega, nego tijekom cijele godine.
Predsjednik Hrvatske lige za hipertenziju, akademik Bojan Jelaković je rekao da je kronična bubrežna bolest češća nego šećerna bolest. Upozorio je da je rizik infarkta kod kronične bubrežne bolesti češći nego kod šećerne bolesti.
“O šećernoj bolesti se puno više govori nego o kroničnoj bubrežnoj bolesti. Samo 6 posto osoba zna da ima kroničnu bubrežnu bolest. Možemo biti ponosni što se u Hrvatskoj određuje albuminurija što mnoge razvijene zapadne zemlje nemaju. To je plaćeno od HZZO-a i dostupno je na primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Stoga nema razloga da se kronična bubrežna bolest ne detektira na vrijeme”, istaknuo je akademik Jelaković.
Liječnica obiteljske medicine, Valerija Bralić Lang, rekla je da kronična bubrežna bolest nema konkretnog simptoma i vrlo je nespecifična u ranijim stadijima. Naglasila je kako je važno utjecati na nezdrave životne navike, kao što su povišen unos soli, masnoće i šećera te smanjena tjelesna aktivnost. “Liječnici obiteljske medicine u sustavu su najdostupniji svojim pacijentima. Kroz ovakvu akciju pacijente treba osvijestiti da nam se javljaju“ kazala je Bralić Lang.