‘Gornji horizonti’ su projekt hidroelektrana na Trebišnjici koji je ponovo ušao u fokus stranke Javno Dobro i Inicijative Javno je Dobro, obzirom na nedavni posjet Andreja Plenkovića BiH te aktualnu temu tog posjeta: energetiku. Član Vijeća stranke, Željan Jurlin, u nastavku teksta osvrće se na tematiku jer smatra da niti jedan energetski projekt ne smije ugrožavati vodne resurse – što se u ovom slučaju događa.
‘Gornji horizonti’ i stari dogovor Sanader-Dodik koji je neko vrijeme bio obavijen velom tišine, očito je opet oživio. Pitanje je samo koliko su Plenković i njegova stranačka organizacija danas involvirani u sam projekt.
Andrej Plenković je upravo na turneji po BiH. Njegov posjet uključuje sastanke s visokim dužnosnicima i otvaranje infrastrukturnih projekata, a u HDZ-u ističu snažnu potporu napredovanju BiH prema EU, pomoć i dobrobit hrvatskog naroda u BiH te boljitak cijele BiH. Predstavljeni su i prioriteti hrvatske politike koji uključuju suradnju na nizu infrastrukturnih projekata kao i projekte povezane s ”ENERGETSKOM SIGURNOŠĆU”. Uskoro će biti održana i zajednička sjednica Vlade RH i Vijeća ministara BiH.
Međutim, kako sam Plenković kaže, Milorad Dodik mu trenutno ‘nije tema’.
Mi u stranci Javno Dobro, ali vjerujem i veliki dio hrvatske javnosti s razlogom se pitamo zašto mu ‘nije tema’? Posebno kada znamo da je Dodik upravo potvrdio kako neće odustati od planova za gradnju hidroelektrane ‘Dabar’, jedne od sedam hidroelektrana i šest akumulacijskih jezera u okviru hidroenergetskog megaprojekta ”Gornji horizonti” u slivu rijeke Trebišnjice u istočnoj Hercegovini, usprkos tome što je ta gradnja protuzakonita Naime, Okružni sud u Banja Luci poništio je jedno od odobrenja za izgradnju infrastrukturnih objekata ‘Dabar’ d.o.o. Trebinje, na slivu rijeke Zalomke.
Rijeke Buna, Bunica i Bregava pripadaju slivovima Trebišnjice i Neretve, no projektom ”Gornji horizonti” moguće je vode rijeke Trebišnjice povećati prevođenjem voda koje dreniraju u pravcu sliva Neretve umjetnim kanalima. Ova koncepcija stoga predviđa prevođenje dijela voda iz slivova Bune, Bunice (Zalomke) i Bregave sustavom tunela u sliv Trebišnjice, što automatski znači manji dotok vode na ušće, posebno u Neretvansko polje. Novom koncepcijom predviđena je izgradnja tri nove elektrane: HE ‘Nevesinje’, HE ‘Dabar’ i HE ‘Bileća’.
Radi se o projektu s doslovno kataklizmičnim scenarijima po RH i, kako to mnogi nazivaju, o “najvećoj ekološkoj katastrofi u Europi”, koja prijeti krajevima od Dubrovnika, do Metkovića i Čapljine: nestanak dijelova ribljeg fonda, ptičjih i životinjskih vrsta, biljnog bogatstva, poljoprivrednih kultura, turističkih dobara…. Prodiranje mora i zaslanjenje sve do Čapljine… Riječju: pretvaranje plodne neretvanske doline u pustinju! (Uzgoj školjaka u malostonskom zaljevu već je ugrožen jer se zbog manjeg dotoka slatke vode povećao salinitet mora.)
Podsjetit ćemo hrvatsku javnost da se radi prevođenja vode kilometrima cijevi i umjetnih kanala iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice za potrebe hidroelektrana, angažirala tvrtka Energy Financing Team (EFT) u vlasništvu srpskog tajkuna Vuka Hamovića koja je u dogovoru s Elektroprivredom tzv. Republike Srpske. Dakle, radi se o tvrtki EFT iz Londona koja je danas najveći opskrbljivač strujom državnih elektroprivreda i industrije u dvadeset država jugoistočne Europe, Baltika i Turske, čiji je vlasnik bogatstvo stekao restrukturiranjem klirinških dugova i dugova akumuliranih dugotrajnim isporukama električne energeije, a koja je, nimalo slučajno – registrirana u Hrvatskoj.
Hrvatskoj se javnosti tajilo da su spremnost za realizaciju projekta elektroenergetskog objekta na slivu rijeke Trebišnjice, zajedničkim ulaganjima iskazali Elektroprivreda RS-a i Hrvatska elektroprivreda (HEP). Na sastanku kojeg je tada organizirao Milorad Dodik dogovoreno je, a to su prenijeli i banjalučki mediji, da će Elektroprivreda Republike Srpske i Hrvatska Elektroprivreda (HEP) “pripremiti svu potrebnu dokumentaciju te nakon pribavljanja mišljenja Vlade Republike Srpske i Vlade RH nastaviti planirane aktivnosti na izgradnji novih kapaciteta u okviru projekta ‘Gornji horizonti’ i hidroelektrane ‘Dubrovnik II’.
Nažalost tu priča s Vukom Hamovićem, za kojeg znamo da je i glavni investitor u energetskom sektoru BiH te jedan od najvećih regionalnih trgovaca električnom energijom – ne završava. Činjenica je da je on, zajedno sa svojim visokopozicioniranim hrvatskim partnerima kao što su Martina Dalić, Marija Pejćinović – Burić i slični, vrlo aktivno radio na preuzimanju kompletne energetike Republike Hrvatske te prebacivanju kontrole u privatne ruke putem projekta ‘Vis Viva’, termoelektrane na Perući i reverzibilne hidroelektrane Vrdovo koja predviđa samu Peruću kao prvo jezero. Termoelektrana je uklonjena iz svih planova, no ostala je RHE Vrdovo.
Ne radi se samo o strateškom nacionalnom interesu kroz kontrolu najvećeg resursa – vode, već i o energetskom problemu, jer bi preko RHE Vrdovo ogroman utjecaj na stabilnost državnog energetskog sustava završio u privatnim rukama. Naime, hidroelektrane su dobre, ali reverzibilne hidroelektrane su idealne kao kompenzacija nestabilnoj proizvodnji struje iz ‘obnovljivaca’, mega solarnim elektranama i ‘vjetroparkovima’ kojih je u međuvremenu izniklo jako mnogo, a grade se i dalje. Ovakva reverzibilna hidroelektrana može samostalno podignuti čitav elektroenergetski sustav države nakon sveopćeg pada sustava, zato je strateški još važnija od običnih hidroelektrana.
Tu je i politički problem jer bi se ljudima putem eksproprijacije otela zemlja. Nažalost, taj i takav zločinački naum, ali i antidržavni plan uvršten je na listu strateških projekata dok je u Saboru prošao cijeli paket prijedloga koji su u bitnom segmentu protuustavni i pripremljeni u smjeru privatnog energetskog (interesnog) sektora. Dozvole od Ministarstva zaštite okoliša su ishodovane, a projekt je uvršten u Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije. Možda je sada nekima jasnije zašto Plenković šuti i zašto mu je to sve NE-TEMA.
Stoga ponovimo da ‘Gornji horizonti’ predstavljaju Hamovićev hidroenergetski megaprojekt kompleksnih i velikih zahvata u slivu rijeke Trebišnjice u BiH. Sustav koji bi se trebao sastojati od sedam hidroelektrana, šest akumulacijskih bazena, te kanala i tunela kojima bi se dodatno sakupljala voda iz slivnog područja rijeke Neretve, odnosno kako bi se povećao energetski potencijal hidroelektrana u sklopu ‘Gornjih horizonta’. Međutim, ako bi do toga došlo, postoji velika opasnost od smanjenja razine vode u Neretvi, što bi dovelo do prodora slane vode sve do Čapljine. Uz pitanje hoće li elektrenergetski sektor Republike Hrvatske sutra prijeći u privatne ruke Vuka Hamovića & partnera, ostaje nam i ovo: Hoće li se dolina Neretve zbog nečijih interesa sutra pretvoriti u pustinju?
Ne zaboravimo da je Plenković ovih dana u Bosni i Hercegovini na sastancima s njihovim visokopozicioniranim političarima i Vladom. Kao prioritet hrvatske politike koji uključuje suradnju na nizu infrastrukturnih projekata predstavljeni su projekti povezani s ‘ENERGETSKOM SIGURNOŠĆU’.
A sigurno je samo to da zajedno rade protiv prirode i protiv svakog čovjeka koji hoda zemljom, u obje države.
Željan Jurlin
