Posljednjih dana intenzivirale su se javne izjave o cijenama transporta nafte koje naplaćuje hrvatski JANAF, a mađarski MOL poručuje da “činjenice trebaju govoriti same za sebe”.
Prema stajalištu MOL-a, JANAF trenutačno naplaćuje više od tri puta višu tranzitnu naknadu u odnosu na operatera naftovoda Transalpine Pipeline (TAL), koji polazi iz luke Trst te preko Austrije vodi prema Njemačkoj i Beču.
MOL tvrdi i da su hrvatske cijene više od jedan i pol puta veće od naknada koje se primjenjuju na ukrajinskom dijelu naftovoda Druzhba, unatoč činjenici da se Ukrajina suočava s ratnim okolnostima i izvanrednim izazovima za energetsku infrastrukturu. Takvi uvjeti, ističu, ne postoje u slučaju hrvatskog sustava.
U priopćenju se dodatno naglašava razlika u logističkom lancu. Takozvani kopneni tranzit kroz Ukrajinu, navodi MOL, omogućuje dopremu sirove nafte izravno od proizvođača, bez dodatnih troškova pomorskog prijevoza. S druge strane, nafta koja stiže u Omišalj doprema se brodovima iz zemalja proizvođača poput Libije, Saudijske Arabije, Kazahstana i Norveške, što, prema navodima MOL-a, generira dodatni trošak od 20 do 25 američkih dolara po toni.
Taj dodatni izdatak, smatraju u MOL-u, dodatno opterećuje ionako skuplju hrvatsku rutu.
Tvrtka također ističe da je JANAF 2022. godine, nakon izbijanja rata u Ukrajini, povećao svoje prijevozne naknade za više od 70 posto, dok kod drugih pružatelja usluga, prema njihovim tvrdnjama, nije zabilježen sličan rast.
MOL napominje da se tranzitne naknade mogu uspoređivati na standardiziranoj osnovi, primjerice po 100 kilometara transporta, kako bi se dobila jasnija slika o relativnim razlikama među pojedinim rutama.
Prema MOL-u, naknade po toni su sljedeće:
Također naglašavaju da trenutačno ne postoji potpisani ugovor između MOL-a i JANAF-a.
“To znači da se sadašnje isporuke odvijaju u pravno nereguliranom okruženju. MOL i dalje nastoji postići dogovor, no JANAF očito zloupotrebljava svoj položaj time što ne nudi prijevoz sirove nafte u skladu s cijenama u industriji te ne uzima u obzir dodatne troškove pomorskog prijevoza. Istodobno, novi bi ugovor rješavanje sporova stavio pod hrvatsko pravo i nadležnost sudova u Zagrebu, umjesto pod austrijsko pravo i Arbitražni sud u Beču, što je bila praksa proteklih godina. MOL to ne može prihvatiti”, zaključuju.
