Lakovjernost kao pogonsko gorivo za eksploataciju životinja

Nezakonito sklonište za pse u Skradniku

Tvrdnja da bi “psi završili na ulici da nije horderica” predstavlja tipičan primjer emocionalno uvjetovane zablude koja ignorira činjenice i pogoduje onima koji na toj zabludi profitiraju.

U suštini, radi se o klasičnom obrascu: emocionalna manipulacija + zamjena teza + izbjegavanje sustavne odgovornosti.

Prvo, riječ je o logičkoj manipulaciji. Ti psi već jesu psi s ulice – napušteni od strane neodgovornih vlasnika ili rezultat nekontroliranog razmnožavanja. Njihovo premještanje u nelegalne ili neadekvatne uvjete nije “spašavanje”, nego često prelazak iz jednog oblika zanemarivanja u drugi – institucionalizirano zatočeništvo bez nadzora.

Drugo, registrirana skloništa – uz sve svoje nedostatke – podliježu zakonskim standardima i nadzoru. To znači minimalne uvjete držanja, veterinarsku skrb i, ključno, mogućnost udomljenja. U nereguliranim “privatnim skloništima” ta mogućnost je često fiktivna, dok se životinje koriste za osobnu promociju, prikupljanje donacija ili stvaranje lažne slike humanitarnog djelovanja.

Treće, pokušaj prebacivanja odgovornosti na novinare predstavlja zamjenu teza. Uloga novinarstva nije operativno zbrinjavanje životinja, nego nadzor nad zakonitošću postupanja i ukazivanje na sistemske propuste – uključujući odgovornost jedinica lokalne samouprave koje su zakonski dužne rješavati problem napuštenih životinja.

Četvrto, javni diskurs selektivno izbjegava ključno pitanje: kako zapravo izgledaju uvjeti u nelegalnim ili nepropisnim skloništima? Nedostatak transparentnosti, zabrana pristupa i kontrola informacija sami po sebi predstavljaju crvene zastavice.

Peto, napadi na novinare nisu argument, nego indikator. Kada se rasprava svodi na diskreditaciju onih koji otvaraju problem, to u pravilu znači da su činjenice teško obranjive.

Na fotografiji (2024. godina) je prikazano stvarno stanje tzv. azila za pse u Skradniku prije ulaska novinara u priču – bez adekvatne zaštite, u kaljuži, prepušteni vanjskim utjecajima. Nakon prve medijske objave, tek nakon 12 godina krenulo se s konkretnom obnovom i uređivanjem. I to nakon što se ispostavilo da su se donacije prethodno trošile za osobne potrebe. Tko je tome kriv?

Zahvaljujući pritisku novinara stvoreni su nešto bolji uvjeti u Skradniku. To je ČINJENICA.