Tragom priče o sumnjivoj pozadini gradnje Hotel Bellevue u Crikvenici, a dok čekamo tumačenje Ministarstva kulture i medija kako se ista mogla dozvoliti unutar zaštićenog područja, odgovore nastojimo dobiti od neovisnih izvora. Prema tumačenju stručnog izvora iz domene arhitekture i graditeljstva, pojava nakaradnih građevina na obali koja nagrđuju vizuru naselja rezultat je lošeg Zakona o prostornom uređenju – donesenog dok je ministrica graditeljstva i prostornoga uređenja bila Anka Mrak Taritaš, danas saborska zastupnica GLAS-a.
Hoteli koji donose vrijednosti – investitorima i vlasnicima
Za grdosiju u Postiri tamošnji je načelnik Siniša Šime Marović gradnju hotela ironičnog naziva “View” nazvao “novom kvalitetom i turističkim napretkom” za Postiru i otok Brač. Sličnim apsurdnim tezama se opravdava gradnja Boutique hotela Bellevue, za kojega navode da je “nova vrijednost za Crikvenicu”. Ako pitate lokalno stanovništvo, od tih “vrijednosti” najviše koristi imaju investitori te vlasnici hotela kojima se “legalno pogodovalo” na više načina. Kako tumači naša stručna sugovornica, problem leži u činjenici da se zahvati u prostoru legaliziraju zahvaljujući podzakonskim aktima kroz prostorno i urbanističko planiranje, a najveća odgovornost skriva se u lošem Zakonu o prostornom uređenju.
Bitno je ukazati na izvor problema
“S obzirom da se detaljno pisalo o postupcima izdavanja odobrenja za gradnju hotela koji su posljedica i proizlaze iz glavnog problema koji pogađa ne samo Crikvenicu, Opatiju, Dubrovnik, već cijelu HR, pažnju bi trebalo usmjeriti na izvor i ukazati na njega. Prema važećim zakonima, svi zahvati u prostoru regulirani su prostorno-planskom dokumentacijom kao podzakonskim aktom. Prostorni planovi županija kao strateška razina te Prostorni planovi uređenja Gradova i Općina, kao i Urbanistički planovi uređenja imaju snagu podzakonskog dokumenta jer se donose javnim procedurama u kojima sudjeluju svi dionici u prostoru: političari, javna tijela, investitori, građani i zainteresirana javnost (udruge). U planovima se određuju kapaciteti gradnje“, pojašnjava Biserka Bilušić Dumbović.
Nažalost, kod nas donošenje planova prođe bez pravog sudjelovanja javnosti iz razloga, pretpostavlja se, jer je jezik plana prilično nerazumljiv i pisan je zamršeno.
“Teško je predvidjeti što će biti rezultat neke planske odredbe. Tek kad takve odredbe dobiju materijalizaciju u izvođenju zgrade ljudi vide što je plan u svojim koeficijentima odredio da je moguće izvesti. Takav se slučaj događa u Crikvenici, Opatiji, Braču itd – javnost je uznemirena novonastalim zgradama, ali nažalost sve je legalno. Konzervatori pišu primjedbe na takve planove, protive se tim odredbama i traže da se barem za povijesna zaštićena naselja one izmijene. Međutim, izrađivači (urbanisti) ih odbijaju jer ponovo imaju uporište u Zakonu o prostornom planiranju. Prema tom Zakonu nije potrebna suglasnost za usvajanja plana od javnopravnih tijela (zaštite kulturne baštine, zaštite prirode). Tako je određeno sadašnjim Zakonom, koji je donesen u vrijeme ministrice prostornog uređenja – arhitektice Mrak Taritaš. Prethodni zakon trebao je njihova odobrenja. Konzervatori i administracija u uredima za izdavanje građevinskih dozvola ne mogu postupati protivno planovima jer su tada u suprotnosti sa zakonom. Stoga se i u ovom slučaju (Hotel Bellevue) u potvrdi Konzervatora iz Rijeke poziva na posebne uvjete i navodi da gabariti hotela nisu u skladu s njima, dok je Ministarstvo kulture i medija u drugostupanjskom postupku postupilo u skladu s odredbama prostornog plana“, tumači Bilušić Dumbović.
Arhitekti nemaju senzibiliteta
Slaže se s lokalnim stanovništvom da je devastacija grada Crikvenice nepopravljiva.
“Ona je trag našeg vremena u prostoru. Arhitekt je ponosan na svoje djelo jer misli da je to izvanredna arhitektura. To bi možda i bilo tako da se nalazi u nekom izoliranom području okružen stoljetnim borovima, a ne susjednim zgradama. Dakle, osim prostornih planova i urbanista koji više ne planiraju niti oblikuju prostor već samo pišu odredbe prema zahtjevima investitora, imamo i arhitekte koji nemaju senzibiliteta prema kontekstu u kojem projektiraju. Ostaju jedino konzervatori koji se odupiru devastacijama koliko mogu – ali čim žalba investitora ode u MKM tamo se postupa prema odredbama planova.
Prema tome – treba mijenjati prostorne i urbanističke planove. U njih treba ugraditi takve odredbe za provođenje koje će afirmirati vrijednosti prostora, a ne izvoditi nakazne zgrade koje upropaštavaju naslijeđene urbane ambijente i slike gradova. Dugo vremena je postojala inicijativa da se u vrste urbanističkih planova uvede Urbanističko-konzervatorski plan – ali ta ideja ne prolazi u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja. U svijetu se za zaštićene cjeline izrađuju Konzervatorski planovi i Planovi upravljanja kako bi se identitetske i povijesne vrijednosti očuvale i prenijele budućim generacijama. Trebali bi i mi slijediti njihov primjer. Ovako ćemo upropastiti sve dobro što smo naslijedili, a ne znamo stvoriti nove vrijednosti“, zaključuje naša sugovornica.
Tko o čemu, Anka Mrak Taritaš o “svom” zakonu
Zanimljivo, da je Zakon o prostornom uređenju opasan te da služi u korist određenih pojedinaca – izjavila je upravo Mrak Taritaš, kritizirajući prijedlog izmjena Zakona o prostornom uređenju u svibnju ove godine. Saborska zastupnica Mrak Taritaš nazvala ga je “HDZ-ovim zakonom opasnih namjera”, odnosno još jednim “perfidnim planom uništenja općeg dobra i u korist određenih pojedinaca”.
Ono što je činjenica, Grand Hotel View i “naš” Boutique Hotel Bellevue doista su izgrađeni prije novih izmjena zakona koji je, kako tumači izvor, veliki problem i temelj za nove grdosije koje se pripremaju jer se investitorima otvoreno pogoduje. Ciljano ili neznanjem, pitanja su kojima bi se trebala baviti naša resorna ministarstva, ali i predsjednik Zoran Milanović koji te iste loše zakone amenuje svojim potpisom.
