Punih 12 mjeseci trebalo nam je da povežemo što se skriva iza sumnjivog “biznisa” za koji nam politički izvor tumači da je riječ o udruženom kartelu iz Novog Vinodolskog. Da je tome tako dokazuju deseci dokumenata, rješenja, prijava i predstavki koje sam prikupljao kako bih posložio sve činjenice na jedno mjesto.
Kroz spomenuti period nastojalo se maksimalno osigurati odgovore na pitanja od interesa javnosti kako bih detektiralo činjenice i osiguralo argumente. I oni su priloženi ovih dana, preciznije 28. lipnja od strane Državnog inspektorata i službenice za informiranje Sanje Safner, u dopisu koji jasno naglašava masnim slovima da Kamp odmorište Sibinj, odnosno Kamp Sibinj obrt za usluge u turizmu u Sibinju Krmpotskom, registran 2019., suvlasnika Marijana Tomljanovića i Marijane Babić “ne može obavljati ugostiteljsku djelatnost pružanja usluge kampiranja za kraći odmor gosta s vlastitom pokretnom opremom za kampiranje”.
Logičnim se postavlja pitanje, kako je moguće da u potpunosti bezbrižno, godinama bespravno, pa i na crno se obavlja turistička i ugostiteljska djelatnost pred očima Marije Vukelić, šefice državnog inspektorata u Rijeci, koja u ladici skriva na desetke prijava i predstavki od ranije, te Olega Butkovića, nekada gradonačelnika Novog Vinodolskog, danas ministra mora, prometa i infrastrukture?
Nepromišljena recenzija otvorila Pandorinu kutiju
Naime, suvlasnica Kamp odmorišta Sibinj, Marijana Babić, u recenziji iz 2018. (podsjećamo, registriran 2019.) koju je dala vlastitom kampu otvoreno priznaje da “kamp nema papire jer nitko nema rješenje, osim jednog mladog dečka imena Valentino”. Kasnije će se ispostaviti da ni taj mladi dečko Valentino nije imao rješenja za mobil ne kućice, što također potvrđuje i Državni inspektorat u svom dopisu.
Bitno je navesti da u sklopu kompleksa kojeg sam istražio posluju Kamp u domaćinstvu – vlasnik Valentino Tomljanović, sa 4 kamp parcele i 5 mobil homova, Kamp odmorište Sibinj – vlasnici Marijan Tomljanović i Marijana Babić, sa jednim mobil homom i 4 kamp kućice, stacionari preko cijele godine, za što je koncesijom dopušteno koristiti 2778 m2 površine, dok se u praksi koristi 5640 m2 (dijelom na pomorskom dobru), te se na pomorskom još nalaze restoran “Marintino”, vlasnik Marijan Tomljanović i sanitarije upitnog odobrenja. Za stacionare je potrebno napomenuti da ih koriste slovenski državljani i van ljetne sezone kada je odmorište zatvoreno. Tu se nanovo postavlja pitanje, kako je to moguće?
Presuda za bespravni restoran na pomorskom dobru
Nadalje, 09. ožujka 2020. na Općinskom sudu u Rijeci je donesena osuđujuća presuda protiv Marijana Tomljanovića zbog kaznenog djela protupravne gradnje opisane u članku 212. Kaznenog zakona. Glasnogovornica Općinskog suda u Rijeci, Iva Smokvina Dadasović, na upit je potvrdila pravomoćnu presudu dodajući kako je dosuđena kazna zatvora “u trajanju od 7 sedam mjeseci, uz primjenu uvjetne osude na rok od 2 godine”. Ovdje je riječ o vlasniku ugostiteljskog objekta “Marintino”, za što Grad Novi Vinodolski, neslužbeno jer još čekam odgovore, nije dao koncesijsko odobrenje upravo iz spomenutih razloga. Zbog čega je Carina u dva navrata, 2017. i 2018. taj objekt pečatila tek u rujnu, iako je nelegalnost u oba navrata utvrdila dva mjeseca ranije, odnosno zatvarala ga po završetku sezone također ne uspijevam, za sada, doznati.
Međutim, ni to vlasnika nije spriječilo da restoran i ove godine postupno otvara u vrijeme kada je siguran da inspektori nisu na terenu, pretežito u kasnim poslijepodnevnim i večernjim satima ili vikendom i praznicima. Fotografije koje su zabilježene 22. lipnja ove godine, na Dan antifašističke borbe, jasno ukazuju da je “Marintino” otvoren, čime je uvjetna kazna nepobitno prekršena. Upravo na to skrećem pozornost i Ministarstvu turizma navodeći kako bi njihovi inspektori, ciljano ili nemarom dolazili u kontrolu tokom jutarnjih sati, dok bi se restoran otvarao brže bolje po njihovom odlasku.
Vječito pitanje: Kriminalno pogodovanje ili nemar institucija?
Od Ministarstva turizma očekujemo odgovore, kako je moguće da razmatraju veću kategorizaciju za dva kampa paralelno dok isti, prema utvrđenom iz Državnog inspektorata, posluju nelegalno. Već tu je jasno da priča ne završava samo s ovom objavom, upravo suprotno, puno je tu detalja koje bi trebao USKOK istražiti. Jer plan je spojiti Kamp u domaćinstvu i Kamp odmorište, čime bi se nelegalnost – ozakonila.
Apsurdima tu nema kraja jer se kampiralo i na pomorskom dobru (vidljivo na fotografiji). Kako je to moguće u više samo navrata tražili odgovore u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture te Grada Novog Vinodolskog tražeći na uvid koncesijska rješenja i odobrenja. Do pisanja ovoga teksta ih nismo dobili, no zato ministar Oleg Butković nakon ovih saznanja slučaj više ne može pravdati jalovim nastojanjima da sve okarakterizira kao “obiteljske nesuglasice”, uobičajen odgovor koji daje u neformalnom razgovoru.
Stvarno stanje na terenu otkrivaju i brojne recenzije:
Također, kako doznajemo, u razmatranju je predmet za ukidanjem rješenja o pravu korištenja čestice 3840/1 na kojoj se nalazi bespravni Kamp Sibinj. Naime, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je donijelo rješenje kojim je utvrđen prestanak javnog vodnog dobra za navedenu česticu te kao takva više nije na upravljanju Hrvatskih voda. Kako je sada vlasnik nekretnine postala Republika Hrvatska, shodno tome, Marijan Tomljanović i Marijana Babić nemaju reguliran odnos niti pravni temelj s Republikom Hrvatskom u svezi prava korištenja predmetne nekretnine, stoga ugostitelj više nema pravnog temelja za zakup iste.
