U organizaciji Hrvatske mreže za beskućnike i udruga koja skrbi o beskućnicima, danas je u Zagrebu obilježen Svjetski dan beskućnika. Pod motom “Ulica njie dom” željelo se upozoriti javnost i donositelje odluka na sve veći broj beskućnika u Hrvatskoj te na potrebu sustavne skrbi o njima.
Izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike, Zvonko Mlinar, istaknuo je da je u Hrvatskoj više od 2 tisuće beskućnika koji borave u prenoćištima, na javnim mjestima ili u napuštenim objektima. No, procjene su i da 10 tisuća ljudi živi u nesigurnim ili neadekvatnim uvjetima stanovanja te jedan dio od njih završava u beskućništvu .
“Porast cijene stanarine, režija i prehrane pogoršat će situaciju i ove zime će biti puno veći broj beskućnika”; upozorio je Mlinar. Nagalsio je da država, osim financiranja nekoliko projekata, ne skrbi o beskućnicima, nego se ta skrb prebacuje na gradove koji su i po zakonu obvezni da u svom proračunu osiguraju sredstva za prihvatilišta i prenoćišta, ali tu obvezu izvršava samo pedesetak posto velikih gradova.
“U većini gradova koji su središta županija nema prihvatilišta i prenoćišta, ljudi završavaju na ulici. S obzirom da nema nikakvih usluga, pa čak niti pučke kuhinje, veliki broj beskućnika iz svoga mjesta dolazi u Zagreb. Također ih u manjim mjestima prati stigma pa su prisiljeni napustiti ga. Stoga je u Zagrebu oko 30 posto beskućnika koji su došli iz drugih krajeva Hrvatske”, rekao je Mlinar.
Naglasio je da Hrvatska mreža za beskućnike i neke njezine članice, primjerice Dom Nade, imaju za beskućnike organiziran dnevni boravak gdje mogu dobiti savjet, korisne informacije, pomoć u zapošljavanju, pronalasku stana, ostvarivanju prijave prebivališta na adresi ustanove, odnosno centra za socijalnu skrb. Također, volonteri izlaze na teren posebno u zimskim uvjetima te dijele beskućnicima vreće za spavanje, toplu odjeću i obuću.
“Veliki broj beskućnika koji dolazi u naš dnevni boravak su i radno sposobni. Pomogli smo im da se zaposle na sezonskim poslovima. Neke uključujemo u razne oblike osposobljavanja, primjerice osobe koje su nam u stambenoj zajednici osposobljavaju se za određeno zanimanje. Određeni broj je otišao i u inozemstvo na rad, s obzirom da imamo dobre kontakte osobito s Njemačkom”, rekao je Mlinar.
Naglasio je i kako svi donosioci odluka u Hrvatskoj moraju pomoći beskućnicima da izađu iz začaranoga kruga. Prije svega je nužno donijeti Strategiju borbe protiv beskućništva i strategiju socijalnog stanovanja te da se beskućnicima subvencioniraju stanarine.
“Zajamčena minimalna naknada je tisuću kuna, a time nitko ne može zadovoljiti osnovne životne potrebe. Volio bih taj iznos mjesec dana dati našim saborskim zastupnicima i drugim donositeljima odluka, pa da oni prežive s tih tisuću kuna”, kazao je Mlinar.
Nekadašnji beskućnik Mile Mrvalj je istaknuo da situacija beskućnika nije nimalo optimistična.
“Sustav je taj koji može najviše pomoći, a pomoć nekoliko udruga, uključujući i moje udruge Fajter predstavlja samo gašenje malih požara. Osim što omogućavamo beskućnicima da prodaju časopis Ulične svjetiljke, skrbim još oko desetak beskućnika tako da im preko donatora osiguravam hranu i higijenske potrepštine. No, u jednom gradu gdje je veliki broj beskućnika moja skrb samo za njih dvadesetak predstavlja kap u moru problema s kojima se suočavaju”, rekao je Mrvalj za Medias.
