U organizaciji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Zaklade Friedrich Ebert (FES) danas je u Zagrebu održana konferencija pod nazivom Sektorskim pregovaranjem do Hrvatske zadovoljnih radnika. Na konferenciji su predstavljene preporuke za razvoj sustava kolektivnog pregovaranja u Hrvatskoj te se govorilo o europskim iskustvima u funkcioniranju tog sustava.
U raspravi su sudjelovali predstavnici Vlade sindikata i poslodavaca. Konferencija je organizirana u sklopu projekta “Sindikati za pravedan oporavak”, koji je financiran sredstvima Europske unije.
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel je istaknuo kako u Hrvatskoj ne postoji razvijen sustav kolektivnog pregovaranja, a situacija je posebno nepovoljna u privatnom sektoru gdje postoje samo dva granska kolektivna ugovora, odnosno u graditeljstvu i ugostiteljstvu.
“U središtu aktivnosti sindikata je da što je više moguće radnika, posebno u privatnom sektoru pokrijemo s kolektivnim ugovorima. U tom sektoru radi od 800 do 900 tisuća radnika, a možda je svega 20 posto pokriveno kolektivnim ugovorima”, rekao je Novosel.
Naglasio je da je sindikat već nekoliko puta od poslodavaca zatražio da se počne s kolektivnim pregovaranjem, te je istaknuo da ukoliko do toga ne dođe, tijekom listopada će se Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP-u) najaviti štrajk. Osvrnuo se i na druge zemlje koje već imaju kolektivne ugovore u raznim sektorima.
“Slovenija ima preko 40 sektorskih kolektivnih ugovora. Naime, Slovenija nije mijenjala zakon o radu kao što je to 1995. godine učinila Hrvatska. Do 2003. godine još je imala Zakon udruženog rada. Slovenija nije imala niti pretvorbu i privatizaciju u ratnom razdoblju. Njemačka je također pokrivena sektorskim kolektivnim ugovorima”, kazao je Novosel. Naglasio je i da su zbog tih kolektivnih ugovora radnici u drugim zemljama zadovoljniji, što nije slučaj u Hrvatskoj, te zbog toga hrvatski radnici odlaze raditi u inozemstvo.
Preporuke za bolji sustav kolektivnog pregovaranja iznio je prof.dr.sc Dragan Bagić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, istaknuvši da postoje tri scenarija koji bi mogli dovesti do takvog sustava. Naveo je da se prvi scenarij oslanja na djelovanju države kroz zakonodavne inicijative i druge javne politike.
“Država nekim svojim regulacijama, zakonima kao što je Zakon o radu može potaknuti socijalne partnere da promijene neke prakse kolektivnog pregovaranja u određeno smjeru”, pojasnio je Bagić. Drugi scenarij je usmjeren na djelovanje samih sindikata. Tako su identificirane tri aktivnosti koje mogu poduzeti sindikati da uspostave sustav kolektivnog pregovaranja.
Svaki sindikat bi trebao definirati svoju politiku kolektivnog pregovaranja. Sindikati bi trebali i uskladiti politike kolektivnog pregovaranja, da budu što sličnije, a time bi se išlo prema koherentnom sustavu. Također vrlo važna aktivnost sindikata je da jačaju svoje kapacitete kako bi brže vršili pritiske na poslodavce jer bez mogućnosti da sindikat natjera na određeni oblik i pristup kolektivnom pregovaranju teško će se promijeniti nešto.
Treći scenarij za uspostavu cjelovitog sustava kolektivnog pregovaranja je usmjeren na partnerstvo između poslodavaca i sindikata, gdje bi zajednički trebali djelovati u smjeru uspostave određenog sustava kolektivnog pregovaranja. U tom scenariju predviđena su dva ključna mehanizma.
“Jedan je osvješćivanje socijalnih partnera da se Hrvatska trenutno nalazi u jednoj specifičnoj situaciji, svojevrsnoj krizi prije svega onoj demografskoj koja ima izravne posljedice na tržište rada, odnosno nedostatak radne snage. Obje strane trebaju shvatiti kako im je u interesu da uspostave odnose na tržištu rada koji će biti privlačni za radnu snagu, onu domaću, ali i stranu. Drugi mehanizam trećeg scenarija je uspostava svojevrsne konsolidacije na sindikalnoj sceni koja je vrlo fragmentirana, veliki je broj sindikata te je jako teško osigurati u takvoj situaciji da imamo koherentan sustav kolektivnog pregovaranja. S druge strane udruga poslodavaca mora staviti veći naglasak u svom djelovanju na kolektivno pregovaranje i socijalno partnerstvo”, pojasnio je Bagić.
Naglasio je kako često postoji dojam da pojedine udruge poslodavaca koje su udružene u HUP djeluju više kao lobističke organizacije, nego kao socijalni partneri, te je kako je rekao važno da se to promijeni.
Predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske Jasenka Vukšić je za Medias komentirala situaciju s kolektivnim pregovaranjem u tom sektoru.
“Situacija nije savršena, ali je bolja nego u drugim sektorima. Od 1996. godine kontinuirano pregovaramo s Udrugom poslodavaca graditeljstva i otprilike svake dvije godine noviramo ugovor, od 2001. imamo kontinuirano prošireni kolektivni ugovor na sve radnike i poslodavce”, istaknula je Vukšić
No upozorila je da taj sektor ima drugu vrstu problema jer, kako je rekla, u Hrvatskoj se sve potpiše, ali se to nažalost ne primjenjuje.
“Dogovorili smo izmjene zakona o minimalnoj plaći u smislu da je uveden od početka ove godine nadzor nad isplatama plaće prema kolektivnom ugovoru koji je proširen. Zakon o minimalnoj plaći tretira naše ugovorene plaće kao minimalne u sektoru, a ne više kao minimalnu zakonsku plaću. U tome je problem. Imamo poreznu inspekciju i radnu inspekciju te bi one morale nadzirati isplatu plaća u našem sektoru i u sektoru turizma, ali te inspekcije kao da nema”, ispričala je Vukšić.
