Francesca Borri (1980.) talijanska je novinarka koja se bavi reportažama na područjima Izraela, Palestine, Kosova i Sirije. Značajna je i cijenjena zbog svoje objektivnosti u pristupu temama kojima se bavi, kao i znanjem koje je neophodno za izvještavanje sa područja Bliskog istoka.
Studije je završila u Firenzi i Pisi. Na Balkanu se posebno angažirala u području ljudskih prava. 2012. godine počinje se baviti Sirijom.
Trenutno živi i radi u Jeninu.
Za XPress je komentirala situaciju na Bliskom istoku.
Ima li Bashar Al Assad više ikakvu političku budućnost? U smislu mogućnosti ponovnog okupljanja svojih lojalista?
Ne. Nema šanse.
Iskreno, Assad je pao još 2011 na početku arapskog proljeća. Trebalo mu je vremena da shvati kako više nema podršku niti Irana, niti Rusije, a niti arapskih zemalja. Danas može samo završiti u Haagu.
Grupa Tahrir al Sham vodila je ovaj napad i srušila Assadov režim, ali nakon dva tjedna od pada režima tu još uvijek postoji veliko rivalstvo između svih grupacija koje su uz Tahrir al Sham imale cilj srušiti Assada. Hoće li te podjele nakraju uništiti Siriju, baš kao i Libiju?
Ne mislim da hoće. Zato što, da, Sirija jest multietnička zemlja, vrlo kompleksna država, kao što su to i sve bliskoistočne zemlje i njihove pozicije u prošlosti su bile podijeljene. Ipak, Sirijci su danas ujedinjeni. Zato što su na koncu ipak svi bili protiv režima. Očekujem da će se sada mnogi Sirijci vratiti. Sve je bolje od Assada.
Misliš li da je prava ideologija Tahrira al Shama islamizam, a da je put ka njegovoj punoj praksi bio rušenje Assada što je prvi korak u ostvarenju toga cilja?
Oni su na početku bili Al Qaida, bez ikakve sumnje. Kao i ostale grupe, poput talibana, Hamasa i ostalih. Svi su se oni u osnovi promijenili nakon pada Aleppa 2011. Formirali su koaliciju. Za Siriju.
Bila si u Aleppu kada je pao te 2011 godine. Kada je pao. Što se tamo zapravo dogodilo sa pobunjenicima i Assadovom vojskom?
Ja sam bila posljednja zapadna novinarka u Aleppu. Ako ponovno čitam svoju knjigu ‘Sirijska prašina’, onda zaključujem da je jedino tada Assad ostao na životu. Ipak, ovdje govorimo o toliko raseljenih Sirijaca, a opet, Assad je pobjegao u Moskvu. Danas imamo veliku podršku Sirijcima u Gazi.
U Aleppu nije bilo milosti. Ljudi nam nisu vjerovali. Zapravo nije nam nitko od novinara vjerovao. U tom smislu, kada određeni krugovi govore o američko-izraelskoj uroti, ne razumiju zapravo složenost situacije. Najgora stvar je bila što smo bili posve sami. To ne možete razumjeti ako niste bili blizu.
Imala si intervju sa bivšim vođom Hamasa, Yahya Sinwarom. Koji je bio kontekst tog intervjua?
On je ponudio prekid vatre kako bi zaustavio borbe između Izraela i Hamasa. Intervju je bio način da se to prezentira javnosti. Bio je potpuno usmjeren na okupaciju. Bio je posve odlučan oko napada. Nikada nisam bila svjesna njegove jačine. Nije ništa rekao Iranu.
Zapravo ne razumijem zašto je vjerovao u arapsku solidarnost. Želio je završiti sa okupacijom.
27. studenoga ove godine razgovarala si sa Večernjim listom. Naslov glasi: ‘Rat u Gazi završit će kada padom ajatolaha u Iranu’. To je ono što Netanyahu želi… Točno?
U redu. U novoj Trumpovoj administraciji u sljedeće 4 godine hoće li pasti teokratski režim u Iranu? Kako? Hoće budu li Iranci to htjeli. Revolucija se mora dogoditi, a to se može postići i izborima.
Reci nam nešto više o o tome kako bi mogao Hezbollah i Iran djelovati u naredne dvije, tri godine.
Hezbollah je složena organizacija. On je i politički i socijalni pokret. Ne možete ga ignorirati. On ima duboki utjecaj u Libanonu koji je u kolapsu i to nije izraelska odgovornost. Nakon rata iz 2006. Izraelci nisu utjecali na korupciju u Libanonu niti na ostale nestabilnosti.
Trenutno radiš u Jeninu. Na novoj knjizi. O čemu se radi?
Jenin je poseban grad, glavno uporište palestinskog otpora. Sve je počelo u kazalištu osnovanom od strane židovskih aktivista. Ovo je točka susreta. Mjesto poveznica Židova i Palestinaca.
Zanima me tvoje mišljenje o Izraelu. Što je cilj uspije li se srušiti režim u Teheranu?
Netanyahu želi preoblikovati Bliski istok. On će to postići jer će sklopiti dogovor sa Saudijcima. 7. listopad nas podsjeća da nema mira niti sigurnosti ukoliko ne postoje jednaka prava za sve. To je jedina lekcija. Netanyahu će svakako izmijeniti Bliski istok. No, novi 7. listopad će se ponoviti ukoliko ne budu ostvarena prava za sve.
Što Zapad treba znati o Gazi, a što već ne zna?
Zapad mora djelovati, a ne podržavati zločin. Mnogi su na Zapadu podržali i ideju jedne države Palestine. Bez Izraela. Dakle, ne postoji samo proizraelski pokret podrške. Moramo podržavati rješenja. Trebamo se usredotočiti na budućnost. To je prava uloga politike.
Razgovor vodio Ivan Popović za XPress.hr
