Udruga građana Spasimo Kozjak i Kaštela pozvala je medije da izvijeste kako se provodi projekt “Izgradnja državne ceste od čvora na državnoj cesti DC8 u Kaštel Kambelovcu do čvora ‘Vučevica’ na autocesti A1”, za koju kažu da se provodi van svih propisa.
Pozivaju širu javnost i medije da posvjedoče, kako navode, nezakonitim početnim radnjama pokušaja izvlaštenja građana s njihovih zakonito stečenih nekretnina. Naime, više od 50 obitelji odlučno se suprotstavlja isključivo pravnim putem, štiteći ne samo svoja vlasnička i ustavna prava, već i okoliš, kulturnu baštinu te krajobraznu vrijednost brda Kozjak. Ova borba nije samo privatna, poručuju, ona je civilizacijska jer rušenje zakonitosti, prirodnog okoliša i povijesne memorije ne može proći bez odgovora i adekvatnog pravnog otpora građana.
Priopćenje Udruge prenosimo u nastavku.
“Više od 150 obitelji, preko 250 vlasnika/suvlasnika čija su imanja generacijama bila u obiteljskom vlasništvu, suočilo se s iznenadnom prisilnom eksproprijacijom bez ijednog valjanog rješenja o dostavi nijedne dozvole niti održane javne rasprave.
Dok nadležno Ministarstvo na osnovi Studije o procjeni utjecaja na okoliš koja nije provedena u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša (nije bila javno objavljena 30 dana, nije razmatrala alternativne trase (varijantna rješenja) niti uključila sve obvezne podatke), izdaje nove građevinske dozvole, pogođeni vlasnici ostaju u potpunoj pravnoj i proceduralnoj neizvjesnosti. Ovakva praksa jasno opravdava zahtjev za obnovu lokacijske dozvole: budući da je temeljni akt (lokacijska dozvola) izdan na nezakonitim osnovama – te nastavlja s dionicom prema Sućurcu (što će pogoditi novih stotinjak obitelji i bez usklađenja s GUP‑om i uz nevažeću studiju jer ista nije obuhvatila cestu u cijelosti – svi naknadni građevinski akti izvedeni iz njega nemaju pravni učinak i podliježu obnovi/poništenju/ukidanju.
Arheološki ostaci srednjovjekovnog naselja Ostrog, rimskih vila i sakralnih građevina žrtve su ubrzane birokratske procedure – bez relevantnih arheoloških istraživanja i bez zaštite istih. Poljoprivredno zemljište, uključujući stoljetne maslinike, trajno se degradira teškom mehanizacijom i solju za odleđivanje, dok investitor ističe tek one utjecaje koje je najjednostavnije ublažiti.
Projekt je formalno opravdan “minimizacijom utjecaja”, no u stvarnosti nije istražena nijedna alternativna trasa, a studija utjecaja na okoliš nije bila dostupna javnosti punih 30 dana, suprotno zakonskoj obvezi. Građevinske dozvole izdane su bez parcelacijskog elaborata i dokaza o pravnom interesu investitora, što predstavlja kršenje Zakona o postupku i građevinskoj inspekciji.
Zaštićena staništa – od vuka i strogo zaštićenih leptira do ptica – izložena su trajnoj šteti zbog detonacija i sječe šume. Konstrukcija ekološkog mosta Osmakovac dovodi se u pitanje jer nije procijenjen učinak bliskih miniranja na njegovu stabilnost.
Ovaj projekt nije samo neodrživ i nezakonit – on je sustavan napad na prava građana, okoliš i povijesno naslijeđe. Ako se hitno ne preispitaju dozvole i pravni temelji, pravna država i vrijednosti kojima se zakoni trebaju štititi bit će ozbiljno narušeni. Dođite na teren i uvjerite se sami – jer šteta koju ovdje svjedočimo neće se lako popraviti.
Naime, temeljem lokacijske dozvole za izgradnju državne ceste od čvora na državnoj cesti DC8 u Kaštel Kambelovcu do čvora „Vučevica“ na autocesti A1 klasa: UP/I-350-05/20- 01/000045 izdane dana 29. srpnja 2022.g. od strane Sektora lokacijskih dozvola i investicija
Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, isto Ministarstvo je, rješavajući po zahtjevu koji je podnio investitor Hrvatske ceste d.o.o., izdalo čak 5 građevinskih dozvola :
– Građevinsku dozvolu, Klasa: UP/I-361-03/22-01/000212 od 21. ožujka 2023.g.,
– Građevinsku dozvolu, Klasa: UP/I-361-03/22-01/000211 od 12. travnja 2023.g.,
– Građevinsku dozvolu, Klasa: UP/I-361-03/23-01/000191 od 15. siječnja 2024.g.,
– Građevinsku dozvolu, Klasa: UP/I-361-03/24-01/000010 od 4. srpnja 2024.g.,
– Građevinsku dozvolu, Klasa: UP/I-361-03/24-01/000041 od 20. lipnja 2024.g.,
Citirani građevinski i lokacijski akti za projekt “Novi ulaz u Split – Tunel Kozjak” ne predstavljaju tek tehničku pripremu terena, nego su – suprotno ustavnim i zakonskim jamstvima – isti pravna odskočna daska za prisilno izvlaštenje više od 150 obitelji (i priprema za izvlaštenje još cca 100-150 obitelji u Kaštel Sućurcu), a da te obitelji ni o čemu nisu obaviještene. Na temelju pravomoćne lokacijske dozvole (UP/I‑350‑05/20‑01/000045 od 29. srpnja 2022.) i pet naknadno izdanih građevinskih dozvola, Ministarstvo je formalno otvorilo postupak osiguranja dokaza o stanju i tržišnoj vrijednosti nekretnina (članci 25. i 26. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade), uključujući izbor sudskih vještaka i zakazivanje terenskih očevida.
Time je, sukladno članku 25. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, zatraženo angažiranje stalnih sudskih vještaka za procjenu tržišne vrijednosti i učinaka djelomičnog ograničenja prava vlasništva na preostaloj imovini. Istovremeno, članak 26. nalaže da se kao preduvjet priloži pravomoćna lokacijska dozvola i prijedlog vještaka, što je u ovom slučaju ispunjeno izdavanjem niza dozvola unatoč spornim proceduralnim i materijalnim propustima.
U praksi to znači da su prve formalne radnje izvlaštenja već u tijeku: izrada elaborata stanja nekretnina, izbor sudskih vještaka i zakazivanje terenskih očevida. No, pravna snaga ovih koraka ovisit će o valjanosti same lokacijske dozvole i usklađenosti studije utjecaja na okoliš – pitanja koja su predmet niza žalbi i zahtjeva za poništenje pojedinačnih upravnih akata temeljem kojih se ovakve radnje uopće provode.
Međutim, članak 30. Zakona o općem upravnom postupku jasno propisuje da se stranci mora omogućiti pravovremeno izjašnjenje o svim činidbama i prijedlozima važnim za postupak – od prijedloga vještaka do termina očevida. U konkretnom postupku, mali dio stranaka je svega nekoliko dana prije zaprimio zaključak o održavanju očevida radi procjene vrijednosti nekretnina, a koji započinje sa današnjim danom, dok većina stranaka u tom postupku nije uopće bila obaviještena iako neki od njih imaju imenovane punomoćnike u postupku.
Time je onemogućen sam temeljni instrument zaštite prava: pravo na sudjelovanje i iznošenje prigovora prije donošenja odluke. Proceduralni propusti – nepravovremena ili nikakva dostava pismena – urušavaju zakonitost cijelog postupka, dovodeći u pitanje valjanost kako elaborata o vrijednosti nekretnina, tako i svih naknadnih građevinskih akata. U kontekstu ranije opisanih kršenja – od neusklađenosti s GUP‑om i nevažeće studije utjecaja na okoliš do devastacije arheoloških i prirodnih vrijednosti – ovaj proces postaje simfonija ignoriranja prava građana i vladavine prava, a s isključivim ciljem pogodovanju interesima investitora i viših entiteta „nauštrb“ malog čovjeka.
Građani Kaštela, sada okupljeni u Udruzi “Spasimo Kozjak i Kaštela”, više su puta službeno zahtijevali održavanje javne rasprave o projektu “Novi ulaz u Split – Tunel Kozjak”. U svojim priopćenjima upućenim Županijskoj skupštini, Gradskom vijeću Grada Kaštela i zahtjevima odaslanim Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, tražili su:
∙ sazivanje tematske sjednice Gradskog vijeća s mogućnošću sudjelovanja javnosti i stranačkih predstavnika, kako bi se raspravilo o trasi, utjecaju na okoliš i pravima vlasnika i to dvaput;
∙ dostavu cjelovite projektne i studijske dokumentacije (lokacijsku dozvolu, studiju utjecaja na okoliš, elaborat parcelacije) najmanje 30 dana prije rasprave; ∙ uključivanje neovisnih stručnjaka (arheologa, ekologa, geodeta) u evaluaciju utjecaja projekta.
Unatoč formalnim zahtjevima, Gradska skupština sada na čelu s predsjednicom Doris Grgurin nije sazvala niti jednu takvu sjednicu.
Dok su nadležni ignorirali zahtjeve i prešućivali daljnje prigovore, projekt je nastavio svoj planirani tijek: kako je lokacijska dozvola prošla „ispod radara “ i proglašena je pravomoćnom te obzirom je čak pet građevinskih dozvola izdano u razmaku od jedne godine, i na temelju njih pokrenut je postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnina koji predstavlja uvertiru u sam postupak izvlaštenja – a da stranke kao punopravni (su)vlasnici nekretnina nisu o tome ni obaviješteni”, navode.
