Kada se predsjednica udruge LePas, Tihana Maretić Klarić, obratila javnosti 28. veljače ove godine putem polusatnog video-monologa, pokušala je uvjeriti građane i donatore kako su sve optužbe protiv njezine udruge “laži, podmetanja i urote“. No, službeni dokumenti Grada Gline i Državnog inspektorata otkrivaju sasvim drukčiju sliku – onu o sustavnom nepropisnom zbrinjavanju pasa i aktivnom sprječavanju nadzora.
Sistem laži i manipulacija: Slučaj horderice Tihane Maretić Klarić je kao ogledalo mehanizama obmane
U monologu predsjednica udruge LePas ističe: “Nitko nije utvrdio nikakvu nepravilnost“. Nasuprot tome, Državni inspektorat je više puta izdavao naloge Gradu Glini za zbrinjavanje pasa i provjere stanja na terenu. Sama činjenica da su rješenja i žalbe nizana tjednima dokaz je da nepravilnosti ne samo da postoje, nego su i službeno potvrđene.
Grad GlinaMaretić Klarić: “Mi čekamo da institucije donesu odluku, mi smo žrtve birokracije”.
Sprječavanje nadzora
Dok javno govori o transparentnosti, dokumenti otkrivaju suprotno. Naime, 27. ožujka 2025. komunalni redar pokušao je kontrolirati brojno stanje i mikročipove pasa, ali Maretić Klarić mu nije dopustila ulazak u dvorište. Njezina tvrdnja da “institucije nisu pronašle ništa sporno” jednostavno ne stoji.
Grad Glina: “27. ožujka 2025. referent – komunalni redar pokušava iskontrolirati brojno stanje pasa i mikročipove, ali gospođa Tihana Maretić Klarić ne dopušta ulaz u dvorište te je zatražila da se nadzor izvrši neki drugi dan”.
Novi psi – unatoč zabranama
Čak i nakon što su inspekcija i Grad izdavali naloge za zbrinjavanje, 3. travnja 2025. Policijska postaja Glina zabilježila je vozilo koje je na lokaciju dovelo veći broj pasa. Dakle, dok Maretić Klarić javnosti govori kako je sve “birokratska zavrzlama“, na terenu je situacija sasvim drugačija: psi se i dalje gomilaju.
Grad Glina: “3. travnja 2025. Policijska postaja Glina dostavlja prijavu o vozilu registarskih oznaka ZG8578IK koji je dovezao veći broj pasa na navedenu adresu”.
Diskreditacija umjesto odgovora
U svom obraćanju, Maretić Klarić u više navrata izravno proziva novinara: “Pozdrav tom jednom gospodinu koji si je zabrijao da je nešto što nije“. Time pokušava diskreditirati izvještavanje, a paralelno gradi narativ o “uroti lovaca i krivolovaca”. Cilj je jasan – zadržati povjerenje donatora i prikazati se kao žrtva progona.
Slučaj Tihane Maretić Klarić pokazuje klasičan obrazac manipulacije: u javnosti se gradi slika o požrtvovnoj zaštitnici životinja, dok službeni dokumenti otkrivaju nepravilnosti, sprječavanje nadzora i ignoriranje rješenja inspekcije.
Građani, donatori i institucije zaslužuju jasnu istinu, a ona se najbolje vidi kada se riječi usporede s dokumentima. Više o ovoj temi možete pročitati OVDJE.
Cjeloviti monolog horderice prenosimo u nastavku:
“Bok ljudi, dugo se nismo čuli (okružena psima u sobi). Nažalost, ipak sam primorana još pokoju objavu posvetiti svim tim gadostima koje se događaju i za koje nas se optužuje. Ili bez navodnika, ne znam više ni sama kako se postaviti tome svemu. Dugujem vama koji ste tu uz nas sve ove godine i još uvijek usprkos svemu. Dugujem vama nekakvu vrstu očitovanja jer je ovo sve skupa već baš prešlo svaku, svaku granicu normale. Jer onda vas puno je već i vidjelo šta se sve piše, priča i nemam pojma šta.
Vjerojatno će ovaj moj prekrasni, svježi izgled biti izvor novih duhovitih opaski na račun mog izgleda. Koliko sam propala, da sam ružna iznutra, koliko izvana. Da znam kao štakorka i da pijem, da se drogiram. Kockam. Mijenjam spolne partnere. Da sam trudna. Ne znam šta sam sve… Šta sam sve čula. To sve skupa i je rezultat toga zašto znam ovako da izgledam jer… Da, ne znam tko bi normalan se mogao s tim svime nositi bez da ga to pogodi. Mnogi mi govore i meni bliski ljudi mi sa stranice, nemojte se toliko obzirati, nije to toga vrijedno. Nažalost, ako netko zna neki način kako ostati imun i takve stvari, bilježim se sa štovanjem.
“Nemam pripremljen scenarij” (što smo demistificirali na LINKU)
Dakle, probat ću nešto smisleno reć’ pa ako nešto propustim, budemo to još nadodali jer nemam ništa pripremljeno naprijed, nikakav scenarij po kojem ovo radim. Kao ništa nikad nisam imala. Dakle, vezano uz ne znamo nekim kronološkim redom. Ta famozna zabrana rada od strane Dirha. Svi koji pratite ovu stranicu i koji znate što se to prije dvije godine događalo. Svi znate da je i taj To rješenje i taj inspektor, da to se skupa prijavljeno nadležnim osobama u Dirhu i Dorhu. Da naša odvjetnica već dvije godine pokušava dobiti odgovor na žalbu kojim dobiva moja posla svaka 3 ili 4 tjedna. Požurnice. Ej. Požurnice. Verdi! Ššš!
Nitko nikada nije došao čak niti u kontrolu izrašenja rješenja, onda vam je valja jasno kolika je valjanost tog rješenja. Valjda je to sada jako vrući krumpir kojeg se nitko tamo ne želi primiti jer znaju koliko su zaribali. Uglavnom još uvijek čekamo odgovor nažalost, još uvijek čekamo da netko dođe u kontrolu izvršenja rješenja, još uvijek čekamo da se to neki način razriješi, tako da ne prihvatimo apsolutno to da imamo tu zabranu (opet pod navodnicima) jer smo sve točke tog rješenja pobili, potpuno sa dokazima, papirnatim i tako dalje.
“Nitko nije utvrdio nikakvu nepravilnost”
Nećete vjerovati, ne ubijamo pse ovdje. Nismo ih zakapali u Odru, ne zakapamo ih ni ovdje. Degutantno je da netko to može reći. Još je degutantno da se ljude ispred mjesta s kojima imamo predivnu suradnju stavlja u takve situacije gdje bi sad oni trebali meni se opravdavati da nisu to nikada rekli. Ja nisam dovela do toga da bih to pitala jer znam da to sasvim sigurno nikad nismo rekli sa njima. Nikad u životu nismo rekla da mi zakapamo pse jer to pobija samo tu našu suradnju. Opciju na njihovo djelovanje. Nikad nismo imali 200 pasa, nemamo ih ni sad. Niti ih je ikad bilo 200. Ni ovdje, ni nigdje drugdje. Ili je uopće potrebno govoriti da ih ne ostavljamo u čoporima? Negdje, nemam pojma gdje. Ovrha od gospodina Ivana Rogine je osporena na njegovu lažnu žalbu. Obzirom da su njegov hotel i udruge zatvoreni jer je ilegalno radio, bez papira. Pa vi se zaključite sami tko je tu lud.
Šta još? E da, ti leševi pasa koji su nađeni u Deguju bili su policija i djelatnici s terena. Nećete vjerovati, psi su čipirani. Ne na mene, psi su puno duže tamo nego što smo mi ovdje. Bili su pod nadzorom, nastavno na sve te prijave, naravno da su bili. Apsolutno smo ugodno to skupa odradili. Gospoda iz Dirha su bili i više nego uviđavni, pristojni i normalni. Čak ono, iznenađujuće obzirom na prethodna iskustva, ostavili su me u pozitivnom šoku, ali… Ej ti, smiri se. Dobro. Bila sam poznata na obavijesni razgovor od strane policijske postaje Glina, s obzirom da sam prijavljena za ubijanje i mučenje životinja. I također su i oni bili, da napomenem, u nenajavljenom nadzoru ovdje. I oni i Dirh.
Nitko nije utvrdio nikakvu nepravilnost, a pogotovo nisu utvrdili bilo kakvu obradu po pitanju pasa. Utvrđeni su sretni socijalizirani psi, pušteni, na imanju od 5000 kvadrata, dobrog stanja, koji prije svega vole ovu svoju tetu. Ne boje me se, nećete vjerovati. Policajci nisu utvrdili nikakav temelj za daljnje postupanje. I s njima smo baš iznimno lijepo iskomunicirali i to sve odradili. Svi ljudi i sve stvari koje nam se sustavno rade, sve se prijavljuje kako se što dogodi, kako se što pojavi na Facebooku, tako se to sve odmah prijavljuje u policijsku postaju Glina i nadležnim inspektorima. Znate koliko je sati kad su me i gospoda iz Dirha i policajci pitali da li netko bude ovdje sa mnom da nisam sama. Tako sam prisiljena živjeti u jednom kraju svijeta gdje sam došla radi njih. Molite nekog da bude tu sa mnom da ne bih bila sama.
“Novinar poslao osobu koju su pretukli”
Fizički napad za koji smo također optuženi na osobu koja nam se smucala u kući s ruksakom i zagrabljena u šal, kapu i kapuljaču, i koja je, oprostite, odjurila na biciklu. Ta osoba nije dolazila u posjet svom kumu, našem susjedu, jer ta osoba nikad nije bila u posjetu svom kumu, našem susjedu i susjed je potvrdio upravo to. Taj čovjek je imao ruksak pun stvari za koje se sumnja da su ili otrov, ili oprema za slikanje, ili oboje. I ne, nije došlo nikakvog napada, došlo je do sukoba, što je prijavljeno. Čovjek je tu poslan, to je nama svima jasno, a jasno je i osobi koja ga je poslala. Pozdrav tom jednom određenom gospodinu koji si je zabrijao da je nešto što nije.
Kažem, to je sve skupa od strane policije obrađeno, došlo je naravno do rješenja za međusobno narušavanje mira sada na obje strane. Čovjek je nasrnuo odmah na moje prijatelje koji su ga pokušali samo moliti da pričeka dok dođe policija da ga se legitimira i da se ustanovi što ima u ruksaku. Jer i susjedu su, nažalost, kroz godine otrovali pse i ja se toga sve više i više bojim. U međuvremenu smo došli do saznanja što se tu događa i kome ja to ovdje smetam, a smetam lovcima.
“Lovci se urotili s novinarom”
Točno je krivolovcima. Tako da su se ti isti krivolovci spojili s tim istim gospodinom koji si je zabrijao da je nešto što nije. I oni sad šibaju ekskluzivne informacije po pitanju mene i mojih divnih pasa koji haraju selom. Moji psi ne izlaze iz našeg dvorišta. Inspekcija utvrdila izvrsnu ogradu koja je na sve strane apsolutno osigurana. Nikada u Desnom Degoju, otkako smo mi ovdje, nije utvrđen, a kamoli prijavljen napad bilo kakve vrste pasa na bilo kakvu vrstu domaće životinje, a kamoli ljudi. Nitko nije prijavio ni ozlijeđenu ovcu, kamoli zaklanu ovcu ili bilo kako drugu vrstu domaćih životinja. Djeca se ne boje ići u školu jer osim što djecu pred kućnim pragom skuplja autobus, tu djece praktički ni nema, a što ima, svakako se ne boje nas jer smo mi jako daleko od sela. Nijedan mještanin nikad nije bio ovdje da se žali na nas.
Taj neki Daniel Meštrović nema veze s Desnim Degojem, to je lažni profil od vjerojatno istog gospodina koji si izabrao da je nešto što nije ili od naše voljene Jasmine. Tako da ovaj, što da ja više kažem, eto.
Pročitala sam da sam Tildu pokupila još 2021., da sam ju mučila, izgladnjivala do sada dok ju nisam vama pokazala ne bih li ubrala neke donacije. Stvarno ne znam koliko bolestan mozak može tako nešto smisliti, ali dobro, pričamo o ljudima koji govore da ubijem i zakapam pse oko svoje kuće.
“DIRH i policija u ulozi njezinih savjetnika”
E da, utvrđeno je da nemamo baš nikakvih malverzacija s novcem udruge LePas, niti ih je ikada bilo. Također je utvrđeno tko je kako i kada kupio kuću u kojoj ja sad živim. Bok Marija. Nažalost, savjetovano mi je od strane Dirha i policije da do okončanja svih postupaka i po službenoj dužnosti i privatnih tužbi koje smo pokrenuli ne govorim puno, da govorim zapravo ono što baš, baš, baš moram kako ne bih tijek istrage i tužbi ugrožavala i kako ne bih gospodi davala materijala. Tako da ću vas morat za moje za strpljenje dok se to sve skupa ne okonča, pa ću vam onda reći sve što bih vam sad najradije sve ispričala. Sve u svemu. Biće sve u redu. Nisam nikad ni mislila da neće biti, ali ovo sad mogu i vama reći.
Uvrede prema svima koji ju prokazuju
Dogovorene su neke nove potencijalno stvarno dobre stvari. Suradnje, sponzorstva. Tome se veselim i veselim se kad ću vam moći o tome svemu pričati. Ako Bog da, kroz narednih par dana bismo trebali završiti dvorište pa ćemo se dogovoriti da nam dođete. Nažalost, u jeku sve te silne gamadi koja se nakotila, ti vaši posjeti će morati biti strogo regulirani jer ja ne želim da mi u dvorište kroči nijedna spodoba koja ovdje ne zaslužuje biti i koja bi mi došla s čistim srcem i s namjerom da vidi pse, da ih prošeće, da mene upozna, ako želi, pita mi što god želi, sjedne, popriča, popije kavu, pomazi ekipu, vidi sve iz prve ruke, samo da… ljudi su dobro došli, a s tim se slaže vlasnica kuće i dvorišta. Da ne bi bilo da ja sad govorim nešto, a nisam vlasnik ovog imanja gdje živim. Dakle, apsolutno ćete nam doći, samo ćemo dogovoriti što i kako i na koji način, čim riješimo ovaj dio prljavih poslova koje smo napokon više od pola odradili jer smo napokon uspjeli riješiti taj asfalt i to sve skupa. Sad ga samo još treba dovršiti, dakle kad smo krenuli u nekom smjeru… Verdi! Mi je papke, pa… Taman je kiša je pala kad smo se zalaufali pa sad opet čekamo da to prođe i radimo tu unutra. Ne znam, vjerojatno sam vam zaboravila nešto ispričati. Van sebe sam…
Ali ako nju netko uvrijedi…
Osvrnula sam se na taj odvratni komentar gdje ću ja izmisliti trudnoću i spontani pobačaj. Već sam to spomenula u prethodnoj objavi, ali oprostite mi, to je toliko odvratno i neljudski i ponižavajuće za jednu ženu da sam… sam satima plakala kad sam to pročitala i suzama sam na kraju zaspala jer ne mogu vjerovati do koje sfere može ljudska zločestoća doći. Taj gospodin koji je to napisao je… Ja zapravo ne znam, opće… Ne znam koju bih riječ iskoristila. Za razliku od njega koji je imao poprilično široki spektar riječi koje je iskoristio za mene. Ja sam osoba s dijagnozom i klošarka. Otkud se pojavio, to je famozno, ali dobro. Od kud se pojavio tamo će se i vratiti. I o toj temi bih svašta nešto rekla, ali prvo, ne želim se spuštati na taj nivo njihov, drugo e smijem zbog istih razloga koje sam malo prije navela, ali ako Bog dan bit će prilike.
Nove teorije urote
Pitali su me za ono trovanje pasa iz Odre. Ako je itko normalan uopće povjerovao one debilane koje pišu u toj grupi. Nema, mi nismo nikakve dokaze oprali. To je sve prijavljeno i ta gamad koju sam imenovala imenom i prezimenom, njih petero je pozvanom na obavijesni razgovor, Međutim, dalje se od toga nije ništa dogodilo. Policija me uvjeravala da oni dalje ne mogu više ništa jer nema dokaza. Oni su naravno odbili opće, ovaj, priznati ikakvu uključenost u to, čak štoviše, zgroženi su da sam ih mogla , ovaj, za tako nešto opće optužiti. Rezultat svega je da se velevažna susjeda u svemu tome se odlučila javiti Ivanu Rogini, pa su se oni zajedno odlučili meni stati na kraj. Tako da ne, nismo nikakve dokaze oprali. A od strane odvjetnice mi je savjetovano da ne idem s njihovim imenima javno jer nažalost ja mogu tu puno više nastradati nego oni. Živjela naša država.
Da, ja sam prodala auto u međuvremenu kad se ovo sve skupa počeo događati. Ne nisam ga prodala, kupila neki novi, drugi, nemam auto. S time smo platili nešto koliko smo mogli dugova i hrane, čisto, ovaj, da ne ispadne da taj dio nisam rekla, iako ni auto nije kupio od udruge, ali eto. Da budemo poput transparentni, jel?
Užasno prljavi psi
Ne znam ne znam, vjerujem da vam imam još puno od toga za reći, ali iskreno. Evo Verdija za kojeg pitate. Ovaj…Užasno su prljavi. Budalo. Ovaj…Ne znam, ne znam što sam vam još htjela i trebala reć’. A i za njega isto sad, hoću se nadovezat kad je tu. To je to moje jadno biće koje je moja zlatna koka, koja im sam Bovi bez potrebe lomila nogu da bih užicala novac za njega. E tu nogu koja je sad savršeno funkcionalna, koja nije atrofirana i koja nije teret njemu koju on vuče, mrtva, šta sve, sve rekli, ta noga je.
Dobila mišično tkivo u potpunoj funkciji, koristi savršeno i čim skupim novac za operaciju, operirat ćemo i drugu nogu. Tako da nikomu nije slomljena noga. Napravljena je operacija koja se je prvi put radila u Hrvatskoj. I ne, to ne znači da je bio pokusni kunić, nego to samo znači da napokon imamo liječnika koji idu u korak s Europom i koji se mogu nositi s napretkom medicine. Znate, to vam tako ide. U srednjem vijeku nisu operirali ni, ne znam, slijepa crijeva, pa evo danas to normalno radimo. Jel. To se čak naziva rutinskom operacijom ako se ne varam. Dobro. Neki ljudi su valjda ostali u srednjem vijeku, pa ono.
Uglavnom, e ekipa…(čuje lavež pasa pa kratko prekida snimanje).
“Lovcima zbog njezinih pasa zabranili lov”
Sorry na prekidu ljudi, ali tu kod nas na večer šeće divljač oko dvorišta pod tim šumarcima pa onda ekipa kad čuje i osjeti, onda malo se uznemiri (podsmjehuje se). Eto, ja sam otišla sad u drugu sobu da završim priču dok njih dečki smiruju. Po divljači sam se sjetila da nisam elaborirala dio o lovcima. Dakle, sada je po svemu sudeći priča ta da mi jako smetamo lovcima, točnije krivolovcima jer kao što vidite tu oko nas ima divljači, a oni sad tu naravno ne smiju pucati. To ih jako uznemirava pa su se po svemu sudeći upravo oni javili gospodinu koji zabrijava da je nešto što nije, sada oni kao nešto pokušavaju se nas riješiti pa tako je i taj moment tih jadnih leševa pasa koji su nađeni u šumi koja je vlasništvo našeg susjeda, to je zapravo nedaleko od dijela gdje šećemo pse po susjedovoj zemlji. Ono što sam vam već u par navrata snimala, gdje nam je dao da hodamo. I tako taj šumar je već odavno lovcima zabranio da pucaju po njegovoj šumi jer je blizu njegova kuća, jer su mu u dva odvojena slučaja meci završili u toj istoj kući. Em ne želi da mi harače po njegovom posjedu.
Sad kreće moljakanje za donacije
I sad su, eto, slučajno nekako baš u jeku svih ovih zbivanja, reći ćemo, neki nedužni mještanin Degoja je šetao usred zime po susjedovoj šumi po kojoj nitko nikad ne šeće i slučajno je našao leševe ta dva jadna peseka. Slučajno, jel. A slučajno je taj mještanin eto isto povezan s lovcima. Slučajno. Za čisto da znate koliko ima istine u svemu tome što se priča o horror pričama iz Degoja. Tako da, ono… žao mi je što se to sve skupa tako stvarno i zakompliciralo i odigralo, ja… joj baš teško to sve hendlam, mislim da vidite kako izgledam. Premorena sam iskreno od svih i svega. Najradije bih taj mobitel ugasila i… zaboravila na svijet izvan ovih naših tu kvadrata, ali ne mogu.
Obzirom da nam nije baš omogućeno da radimo objave prečesto dok se ovo sve ne pozavršava, ja ću sad iskoristit priliku da vas zamolim da nam pomognete da pse namirimo sa hranom i da te dugove pokušamo pozatvarati jer stvarno su ljudi po ambulantama prekrasni i nitko nam ne radi pritisak. Čekaju nas, ali nije red. Ja sam stvarno pazila da uvijek podmirimo sva svoja dugovanja i jer smo uvijek bili nešto dužni i nikad dovoljno puno i toliko dugo. I stvarno nije u redu jer svi ti ljudi žive od tog novca i… Užasno se osjećam što smo toliko dugo dužni, tim više što ja privatno to baš teško podnosim i nisam navikla tako živjeti. Budući su me starci drukčije učili. Pa to sve skupa baš uzima svoj danak na moju psihu, zdravlje i svemu.
Još nam k’o za vraga Cico jučer se pojavila nekakva izraslina na ramenu koja je danas još i veća, ja se grozim ideje da je možda tumor, vodila bih ga u bubu, a ne mogu se jednostavno pojaviti ljudima tamo. S toliko nepodmirenih dugovanja. Moram kupiti tablete za nametnike i kapi za uši i svašta, ovo standardno što treba kad imate toliki broj pasa tu pa…. Stvarno bi bilo neopisivo, olakšavajuće lijepo i ogromno ako biste nam s tim pomogli jer vidite sami da se borimo u tišini jer ovakve stvari zaista se ne rade preko društvenih mreža. I ja ovu objavu radim samo radi vas kojima sam to dužna i koji nas pratite iz dobrih i pozitivnih razloga. Ali isto tako znam da ćete razumjeti zašto ne idem u detalje trenutno. Sorry, TV je tu paljen pa nešto blješće.
Bit ćete obaviješteni, garantiram vam o svemu čim bude prilika i čim se to sve pozavršava. Do tad, nadam se da sam zadovoljila barem ovaj dio gdje sam se očitovala po najodvratnijim točkama za koje nas optužuju ti nazovi ljudi (ponovo etiketa). Eto, bit ću stvarno zahvalna ako ovo poslušate sa srcem (podsmjehujući se). Ako pomognete da nam ekipa ne bude gladna i da ih zaštitimo od tih krpelja, to će nam neizmjerno puno značiti. Nadam se da vas uskoro vidimo kod nas u Degoju. Dogovorit ćemo sve čim bude prilika, čim se sunce ukaže. Samo da još taj asfalt riješimo u drugom dijelu dvorišta. Baš će nam biti drago da nam dođete. Vidimo se ljudi, čujemo se u među vremenu.
Hvala vam svima koji nas branite, koji se javljate u inbox. Hvala ljudima koji me sretnu negdje u usput, koji se jave samo da bi mi rekli da znaju da sam apsolutno sve suprotna od onog što se sad priča, a nikad me nisu vidjeli u životu. Hvala vam. Suze sam ronila svaki put, mislim da je to kod vas. Na taj način obratila se, držite me iznad vode, definitivno. Hvala svima još jednom. Ada, imam puse, idem odmoriti jer sam, blago rečeno, premorena. Čujemo se. Pusa svima“.
