U Smiljanskom polju kod Gospića gotovo je izgrađena tvornica litijeva hidroksida, iako je tek 2026. godine pokrenut postupak pune procjene njezina utjecaja na okoliš, piše na svojim stranicama stranka Javno Dobro.
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je odmah po privitku zahtjeva za Ocjenom o potrebi izrade studije utjecaja na okoliš zatražilo pojašnjenje, odnosno usklađenje pravne kvalifkacije zahvata dopunu Elaborata jer je utvrdilo da je za projekt pogrešno odabrana vrsta djelatnosti u Uredbi, dok je Ličko-senjska županija zasebno donijela odluku o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, iako za to nije bila nadležna.
Pogon se nalazi na području ekološke mreže Lička krška polja, a upravo je osjetljivost krša i podzemnih voda jedno od ključnih pitanja koje će morati razmotriti nova procjena utjecaja na okoliš.
Kemijska prerada predstavljena kao “taljenje mineralnih tvari”
Projekt tvrtke JEDRO DS Innovation u okolišni je postupak ušao u ožujku 2024. kao postrojenje za “taljenje mineralnih tvari, uključujući proizvodnju mineralnih vlakana”. Međutim, prema projektnoj dokumentaciji, u pogonu se litijev karbonat kemijskom reakcijom s kalcijevim oksidom pretvara u litijev hidroksid.
“Planirani kapacitet iznosi najmanje 10.000 tona litijeva hidroksida godišnje. Postrojenje bi prerađivalo oko 8.800 tona litijeva karbonata i 7.300 tona kalcijeva oksida, uz proizvodnju gotovo 11.900 tona kalcijeva karbonata kao nusproizvoda.
Ministarstvo je u travnju 2024. zatražilo pojašnjenje pravne osnove, nakon čega je investitor povukao zahtjev. Gradnja se, međutim, nastavila, a građevinska dozvola izdana je u studenome iste godine.
Predmet je ponovno otvoren po službenoj dužnosti u veljači 2026. resorno Ministarstvo je tada poništilo ranije odluke i utvrdilo da je zahvat od početka morao biti razmatran kao prerada kemijskih poluproizvoda i proizvodnja kemikalija kapaciteta najmanje 10.000 tona godišnje. U obrazloženju se navodi “očita pogrešna primjena materijalnog prava”.
U srpnju 2026. donesena je odluka da se za projekt mora provesti puna procjena utjecaja na okoliš. Istodobno je poništeno i ranije rješenje Ličko-senjske županije o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu jer je utvrđeno da Županija za takvu odluku nije bila nadležna.
Drugim riječima, okolišni postupak sada sustiže projekt koji više nije samo plan na papiru. Proizvodna hala stoji, tehnološka oprema je dopremljena, a iznad pogona nalazi se gotovo trideset metara visok isparivač”, objašnjavaju iz stranke.
Zašto je krš posebno osjetljiv?
Smiljansko polje nalazi se na području krša. Podzemne vode na takvim područjima kreću se kroz pukotine, ponore i podzemne kanale, zbog čega je mogućnost širenja onečišćenja znatno teža za kontrolirati nego na terenima s nepropusnijim slojevima tla.
U pogonu će se koristiti i nastajati procesne otopine visoke lužnatosti, a projekt uključuje spremnike, cjevovode, pumpe, filtre, centrifuge, isparivače i druge tehnološke sustave.
Upravo zato procjena utjecaja ne bi trebala obuhvatiti samo redovan rad postrojenja, nego i moguće havarije – primjerice puknuće spremnika ili cjevovoda, požar, nestanak električne energije ili ekstremne oborine.
U ranijem postupku Uprava vodnoga gospodarstva zaključila je da zahvat može imati znatan utjecaj na vode te je zatražena podrobnija analiza mogućeg izlijevanja korozivnih tvari, kao i mjera zaštite i programa praćenja.
Tko stoji iza projekta?
Tvornicu razvija zagrebačka tvrtka JEDRO DS Innovation d.o.o., osnovana 2022. godine. Članovi društva su Aleksandar Devčić i Konstantin Bondarenko, dok je Devčić direktor i većinski vlasnik.
Prema Devčićevim javnim izjavama, Bondarenko je u projekt uložio 2,5 milijuna eura za 25 posto udjela, dok bi preostalih 75 posto pripadalo Devčiću. Temeljni kapital društva iznosi 30.000 eura.
Devčić je također javno govorio o svojoj ranijoj poslovnoj aktivnosti u Rusiji, gdje je, prema vlastitim navodima, sudjelovao u pokretanju pogona za preradu litija. U dostupnim hrvatskim dokumentima, međutim, nisu navedeni naziv te ruske tvrtke, njezini vlasnici ni detalji o prijenosu tehnologije i opreme u Hrvatsku.
To otvara dodatna pitanja o financiranju projekta, podrijetlu kapitala i poslovnim vezama investitora, osobito s obzirom na međunarodni kontekst projekta.
Grad Gospić i zemljište
Kako navodi Javno Dobro, projekt nije mogao nastati bez odluka Grada Gospića. “Grad je prodao zemljište JEDRO DS Innovationu, a natječaj za prodaju raspisan je u siječnju 2024. Tadašnji gradonačelnik Karlo Starčević predložio je JEDRO kao najpovoljnijeg ponuditelja, a kupoprodajni ugovor potpisan je u ožujku”.
Prodano je približno 20.000 četvornih metara zemljišta po cijeni od 3,98 eura po četvornome metru.
Međutim, nastavljaju, posebno pitanje otvara dokumentacija koja je prethodila natječaju. Geodetski elaborat od 27. listopada 2023. kao investitora već navodi JEDRO DS Innovation – više od dva mjeseca prije raspisivanja natječaja.
“Sam elaborat nije dokaz da je zemljište nezakonito pripremano za konkretnog investitora, ali pokazuje da je budući kupac već sudjelovao u tehničkoj pripremi upravo one gradske parcele koju će naknadno kupiti na javnom natječaju”, dodaju.
Zato ostaje pitanje kada je Grad prvi put stupio u kontakt s investitorom, tko mu je omogućio geodetske radove na gradskoj nekretnini te jesu li uvjeti natječaja bili oblikovani prema projektu koji je gradskoj vlasti već bio poznat.
Politička odgovornost
Prodaju zemljišta u veljači 2024. jednoglasno je podržalo svih devet nazočnih gradskih vijećnika – vijećnici HSP-a, LiPO-a, HDZ-a i Domovinskog pokreta. Projekt je potom nastavljen za mandata nove gradske vlasti predvođene Darkom Milinovićem i LiPO-om, a građevinska dozvola izdana je u prosincu 2024.
“Prema dokumentima, dakle, odgovornost za razvoj projekta ne može se vezati samo uz jednu političku opciju. Jedna je vlast pokrenula i zaključila prodaju zemljišta, dok je druga nastavila upravne postupke u trenutku kada je projekt već bio u razvoju.
Ključno pitanje sada je kako je moguće da je kemijsko postrojenje takvog kapaciteta gotovo izgrađeno prije nego što je pravilno proveden postupak procjene njegova utjecaja na okoliš.
Država je naknadno utvrdila pogrešnu primjenu materijalnog prava i vratila okolišni postupak na početak. No u međuvremenu je tvornica postala fizička činjenica.
Sada ostaje utvrditi može li se projekt nastaviti i pod kojim uvjetima, kakav će biti stvarni utjecaj na krške podzemne vode i područje Nature 2000 te tko će preuzeti odgovornost za odluke zbog kojih je okolišna provjera došla tek nakon što je najveći dio investicije već izgrađen”, zaključuju iz Javnog Dobra.
