Redakciji portala javili su se stanovnici Skradnika kod Josipdola dostavivši snimke na kojima se vidi nekoliko pasa kako slobodno lutaju naseljem. Riječ je o psima iz samoprozvanog skloništa za pse, koje nije registrirano, a nad kojim je Državni inspektorat izdao zabranu rada. Mještani sumnjaju da su životinje same probile ogradu te tvrde da su se neposredno prije bijega čuli cvilež i lavež.
Ubrzo nakon toga, pojavila se još jedna u nizu objava Anice Pribanić, voditeljice ugašene udruge “Šapa u srcu“, koja i ovoga puta bez ikakvih dokaza optužuje druge, prikazujući sebe kao žrtvu.
“Večeras su nam probili ogradu i pustili pse van. Već osam mjeseci živimo pod terorom, ali nećemo odustati – ni mi, ni naši psi”, napisala je na svome profilu Anica Pribanić, o kojoj smo ranije izvještavali u kontekstu otvorenih napada na urednika našeg portala (vidi OVDJE).
Već u sljedećoj rečenici koristi priliku pozvati donatore da riješe pitanje “panelnih ograda i stupova“, dok s druge strane mjesecima tvrdi da je “sve osigurala” kako bi se “odobrio azil sa zabranom rada“.
No, “teror” na koji se poziva odnosi se zapravo na odluku Državnog inspektorata o zabrani rada (više OVDJE), kao i na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu, o čemu smo već pisali OVDJE. Odgovornost za sve to Pribanić redovito prebacuje i na susjede, koje optužuje da joj smetaju, iako upravo oni upozoravaju na neugodne mirise i stalnu buku pasa iz improviziranog azila.
Navodila lažne činjenice o “namjernom trovanju pasa”
Pribanić u svojim objavama nerijetko iznosi lažne tvrdnje, pa je tako početkom godine bez ikakvih dokaza širila priču da su joj “nepoznate osobe otrovale pet pasa“. Ispostavilo se, međutim, da su se dva psa otrovala nezdravom hranom (više OVDJE). Unatoč tome, nikada se nije ispričala, već i dalje koristi slične konstrukcije s ciljem prikupljanja donacija, kojima potom, prema opravdanim sumnjama, ne upravlja namjenski.
Facebook stranica nepostojeće udruge “Šapa u srcu” sredstvo je prijevare i lažnog predstavljanja.
“Još malo donacija i azil će dobiti rješenje”
Jedna od njezinih stalnih taktika jest tvrdnja da će nadležna “komisija za sklonište” uskoro odobriti rješenje o legalizaciji azila. Dok donatore uvjerava da je postupak pri kraju, u isto vrijeme se žali da joj “drugi uznemiruju pse” i “namjerno probijaju ogradu”.
Time sama sebi proturječi, jer u članku 3. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje jasno piše:
(1) Sklonište mora biti ograđeno radi sprječavanja nekontroliranog kretanja ljudi, životinja i vozila.
(2) Ograda skloništa mora osigurati primjerenu vizualnu izolaciju od okoliša na način da se životinje u skloništu zaštite od uznemiravanja.
(4) Na ulazu u sklonište mora biti postavljena natpisna ploča s nazivom skloništa, adresom, telefonskim brojem skloništa, elektroničkom adresom, mrežnom stranicom i stranicom informacijskog centra te oznakom radnog vremena.
