Unatoč pokušajima prikrivanja činjenica i plasiranja poluinformacija, slučaj nezakonitog skloništa za pse u Skradniku, kojim upravlja Anica Pribanić preko udruge Šapa u srcu, dobio je jasne pravne konture. Državni inspektorat već je donio odluku o zabrani rada, a u tijeku je postupak pred Višim prekršajnim sudom (Ppž-7555/2025) kojim se odlučuje o trajnom zatvaranju objekta i zbrinjavanju pasa u legalna skloništa.
Zakonske prepreke
Prema članku 10. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje, osobe koje vode sklonište ne smiju biti pravomoćno osuđene za zlostavljanje, zanemarivanje ili ubijanje životinja, niti se protiv njih smije voditi sudski postupak za takva djela. U slučaju Anice Pribanić, postupak je već u tijeku (Pp-3195/2024), što samo po sebi onemogućava bilo kakvu legalizaciju skloništa.
Osim toga, nepravomoćna presuda već je donesena zbog ogluhe na naloge Državnog inspektorata, što potvrđuje da je Pribanić postupala protivno javnom poretku (vidi OVDJE). Ono pokazuje da su postojali postupci, zabrane i odbijen zahtjev za odobrenje skloništa, ali pravni učinak (trajna nemogućnost legalizacije) ovisi o pravomoćnosti odluka i daljnjim upravnim/sudskim ishodima.
S obzirom na postojanje sumnje u kazneno djelo, Viši prekršajni sud može ukinuti ili preinačiti prekršajnu presudu, što dalje može – po novim činjenicama – dovesti do podizanja optužnice (načelo “ne bis in idem”).
Neistinita tvrdnja o “fizičkoj osobi”
Jedna od dezinformacija koja se uporno ponavlja jest da fizička osoba može osnovati sklonište za životinje. To također nije točno. Za osnivanje skloništa potrebno je imati pravnu osobu s registriranim zaposlenicima, otvorenim žiro-računom i urednim podmirivanjem doprinosa i poreza. Upravo su te obveze ono što Pribanići sustavno izbjegavaju.
Sumnjivo financiranje
Posebno zabrinjava činjenica da se udruga koja je formalno (ne)aktivna i dalje oglašava na društvenim mrežama te prikuplja donacije preko privatnih računa i aplikacija. Takva praksa otvara ozbiljna pitanja o transparentnosti financiranja i mogućem pranju novca, dok se istodobno protiv onih koji na to upozoravaju vodi difamacijska kampanja.
Opasne obmane u javnosti
Najveća neistina koja se širi u javnom prostoru jest tvrdnja da protivnici nezakonitog skloništa “mrze pse”. Takve neutemeljene etikete dovele su i do prijetnji zbog kojih su podnesene prijave policiji. Međutim, pravi motiv kritičara i novinara je borba za dobrobit pasa – od zahtjeva da se drže u primjerenim i zakonitim uvjetima do nadzora nad transparentnim trošenjem donacija i drugih sredstava.
Jednako je neutemeljena i tvrdnja da su kritičari krivi što županica nije osnovala dodatno sklonište za smještaj 200-tinjak pasa iz Skradnika. Riječ je o klasičnom prebacivanju odgovornosti i izvrtanju činjenica.
