Kako doznaje Glas otoka, Trgovački sud u Rijeci presudio je u korist Republike Hrvatske u parničnom predmetu protiv Jadranke d.d. koja sada treba isplatiti 810.000 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2019. godine i parnični trošak u iznosu od 41.000,00 kuna sa zakonskim kamatama koje teku od 05. ožujka 2021. godine.
Predmet spora je nekretnina, odnosno dio tribine nogometnog igrališta na Čikatu, u Malom Lošinju. Ista je temeljem Ugovora o unosu stvari-nekretnina u društvo Jadranka hoteli d.o.o. od 22. ožujak 2005. prenesena na Jadranka hoteli d.o.o. te nakon toga vraćena Ugovorom o podjeli i preuzimanju društva Jadranka hoteli d.o.o. na tuženika. Predmetna nekretnina nije bila procijenjena u društveni kapital prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Jadranka s.p.o. Mali Lošinj, a Republika Hrvatska je, pak, kao stvarni vlasnik predmetne nekretnine putem suda tražila nadoknadu za imovinu od 2.009.428,00 kuna sa zateznom kamatom.
Naime, upravo zbog toga što nekretnina čije utvrđenje vlasništva tužitelj traži u ovom postupku nije unesena u vrijednost društvenog kapitala tuženika, nije mogla postati njegovo vlasništvo jer je toj pravnoj osobi nedostajao valjan titulus za stjecanje vlasništva nekretnine. Prema tome, iz navedene zakonske odredbe argumentum a contrario proizlazi da trgovačko društvo koje je pravni slijednik društvenog poduzeća, a koje je provelo pretvorbu društvenog kapitala, nije moglo postati vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u kapital prilikom pretvorbe vlasništva. Dakle, sud ističe, procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva, stoga je upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini nevaljan.
Stvarna vrijednost nekretnine
Republika Hrvatska je tako tražila visinu naknade temeljenu na procjeni porezne uprave prema kojoj je m2 građevinskog zemljišta na području na kojem se nalazi nekretnina procijenjen na 1.454,00 kn/m2, što je Jadranka d.d. osporavala smatrajući neosnovanim iz razloga jer predmetna nekretnina ne može imati jednaku vrijednost kao nekretnina uz more. Jadranka d.d. je također ustrajala kod odgovora na tužbu, sukladno sudskoj praksi, da utužena nekretnina ne predstavlja stvarno vlasništvo RH, već jedinice lokalne samouprave, stoga je predlagala da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Sud s druge strane u cjelokupnom predmetu spornim smatra je li tužitelj ovlašten istaknuti obveznopravni zahtjev na isplatu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, kao i visinu tužbenog zahtjeva. Budući da je Jadranka d.d. u odgovoru na tužbu osporila visinu tužbenog zahtjeva, sud je po suglasnom prijedlogu stranaka izveo dokaz vještačenjem po vještaku graditeljske struke radi utvrđenja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. Stalni sudski vještak Jasminka Lilić iz Rijeke u svom Nalazu i mišljenju utvrđuje da se predmetna nekretnina nalazi na području Čikata neposredno uz nogometno igralište te da se prema Urbanističkom planu uređenje Čikat nalazi unutar građevinskog područja R1-sportsko rekreacijski centar. Vještak smatra da poštena tržišna vrijednost predmetne nekretnine, površine 1320 m2 razumno predstavlja iznos od 774.000,00 kuna, a uzme li se u obračun površina zemljišta od 1382 m2, tržišna vrijednost se procjenjuje na 810.000,00 kuna.
Podredno sud ističe da su podaci o vrijednosti nekretnine na koje se poziva tužitelj temeljeni na staroj prostorno-planskoj dokumentaciji prema kojoj je utužena nekretnina bila u zoni T1 ugostiteljsko-turističke namjene/hoteli, dok je prema važećem Prostornom planu uređenja grada Mali Lošinj (“Službene novine PGŽ” 42/14.) i Urbanističkom planu uređenje Čikat (Službene novine PGŽ” 34/16.) utužena nekretnina u zoni sportsko-rekreacijske namjene R1, što znatno umanjuje vrijednost utužene nekretnine koja više ne predstavlja zemljište na kojem je moguća izgradnja hotela. Dodaje se i da se u konkretnom slučaju ne radi o zemljištu, već o nogometnom igralištu pa je relevantna odredba čl. 23. Zakona o turističkom zemljištu.
Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje da je tužitelj prvotno u tužbenom zahtjevu tražio isplatu iznosa od 2.009.428,00 kuna, te je na ročištu 21. siječnja 2021. snizio tužbeni zahtjev za iznos od 1.199.428,00 kuna. Stoga je sud utvrdio da je tužba povučena za iznos glavnice od 1.199.428,00 kuna budući da sniženje tužbenog zahtjeva ima učinak povlačenja tužbe. Sniženi tužbeni zahtjev, koji sud utvrđuje osnovanim, odnosi se na isplatu iznosa od 810.000,00 kuna s kamatom od 8. srpnja 2019. (dana podnošenja tužbe) do isplate.
Zaključno, Sud je dakle djelomično prihvatio zahtjev Republike Hrvatske, a Jadranka d.d. ima pravo žalbe u roku 8 dana, o kojoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
