Porezna uprava potvrdila nam je kako prikupljanje donacija na privatne račune fizičkih osoba, uključujući članove obitelji odgovornih osoba u udrugama, nije dopušteno te može predstavljati kršenje poreznih i drugih propisa.
Odgovor je uslijedio na naš upit o poreznom tretmanu neprofitnih organizacija i mogućem obavljanju gospodarske djelatnosti izvan propisanog okvira, u kontekstu djelovanja jedne udruge i s njom povezanog trgovačkog društva.
Iz Porezne uprave naglašavaju kako porezni tretman ne ovisi o nazivu primitka, već o njegovoj stvarnoj naravi. To u praksi znači da sredstva prikupljena pod nazivom “donacije” mogu biti oporeziva ako postoji izravna ili neizravna protučinidba, očekivanje određene usluge ili ako aktivnosti imaju obilježja organizirane tržišne djelatnosti.
“Prikupljanje novčanih sredstava od građana neovisno o nazivu (donacije) podliježe poreznom nadzoru”, navodi Porezna uprava, dodajući kako se u takvim slučajevima ispituje postoji li obveza oporezivanja kao gospodarske djelatnosti.
Posebno se ističe da neprofitne organizacije, iako u pravilu nisu obveznici poreza na dobit, mogu postati porezni obveznici ako obavljaju djelatnosti koje im daju neopravdanu tržišnu prednost u odnosu na poduzetnike. U takvim situacijama dužne su se prijaviti u sustav oporezivanja, a ako to ne učine same, Porezna uprava može im tu obvezu utvrditi rješenjem.
Dodatnu pozornost Porezna uprava posvećuje slučajevima povezanih osoba, primjerice kada ista osoba upravlja i udrugom i trgovačkim društvom, osobito ako postoji mogućnost prelijevanja aktivnosti ili prihoda između tih subjekata.
Ujedno se navodi kako je neprofitnim organizacijama dopušteno koristiti donacije za stjecanje imovine, uključujući nekretnine, ali isključivo ako je to u skladu s njihovim statutarnim ciljevima te uz transparentno poslovanje putem službenih računa. Takve transakcije također podliježu poreznom nadzoru, osobito u slučajevima moguće privatne ili komercijalne koristi.
Na upit o konkretnim subjektima, Porezna uprava nije mogla odgovoriti, pozivajući se na zakonsku obvezu čuvanja porezne tajne.
Međutim, iz dostavljenog tumačenja jasno proizlazi kako se svako kontinuirano prikupljanje sredstava koje ima obilježja organizirane djelatnosti — osobito ako se odvija izvan službenih računa — može smatrati porezno spornim i podložnim nadzoru.
