Konferencijom o ljudskim pravima, Centar za mirovne studije (CMS) je obilježio 25. obljetnicu svoga rada.
CMS je nastao iz volonterskog projekta Pakrac i različitih oblika izravne izgradnje mira u zapadnoj Slavoniji. Tijekom godina pokrenuo je brojne teme koje doprinose, otvorenijem, pravednijem i održivijem društvu. CMS je danas jedna od najatraktivnijih organizacija za zaštitu i promicanje ljudskih prava u Hrvatskoj.
U pozdravnom govoru programska voditeljica CMS-a, Sara Lalić, istaknula je da su pomaci u određenim područjima u Hrvatskoj ostvareni, što je zasluga brojnih ljudi iz raznih sektora, od medija do civilnog društva.
“Centar za mirovne studije bio je jedan od kotača koji je vukao prema pozitivnim promjenama u hrvatskom društvu. Započeo je s jednostavnom idejom, ali kompleksnom zadaćom, a to je da se nakon što je rat pokidao mnoge društvene veze, kroz mirovno obrazovanje grade zajednice i spajaju ljudi”, rekla je Lalić.
Naglasila je da u CMS-u i danas vjeruju da za pravu, dugoročnu i održivu promjenu je potrebno široko dostupno mirovno obrazovanje, obrazovanje za ljudska prava.
“Kroz mirovne studije kao naš najdugovječniji program obrazujemo građane, aktiviste i aktivistkinje. Kroz druge edukacijske programe radimo i s obrazovnim djelatnicima, državnim odvjetnicima, socijalnim radnicima, sucima, a radili smo i s policijom te raznim udrugama, srednjoškolcima, novinarima, izbjeglicama, migrantima”, rekla je Lalić. Spomenula je da direktna podrška žrtvama kršenja ljudskih prava je, kako je rekla bitna podrška rada CMS-a, ali i nadahnuće za promjene.
CMS se bavi i društvenim istraživanjima te analizama kojima se više saznaje o društvenim problemima, a predstavljaju baze za prijedloge rješenja u raznim područjima.
“Sve što naučimo s polaznicima naših edukacija, iskustva stečena kroz aktivizam, kroz pravnu pomoć i direktnu podršku te naša istraživanja temelj su za zagovaranje prijedloga kako vrijednosti demokracije, nenasilja, mirotvorstva, solidarnosti i jednakosti pretočiti u zakone, u javne politike i institucionalne prakse”, rekla je Lalić.
Posljednjih godina CMS najviše radi na mirovnom obrazovanju i afirmaciji nenasilja, na politikama vezanim uz azil, migracije i ljudsku sigurnost, te na borbi protiv nejednakosti.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter je čestitala CMS-u na 25 godina zagovaranja i borbe za ljudska prava i jednakost u Hrvatskoj. Naglasila je da je tijekom 25 godina CMS ostavio dubok trag i bio snažan glas u javnosti, zagovarao je bolje javne politike te predlagao rješenja usmjerena na jaču zaštitu ljudskih prava. Spomenula je da ured pučke pravobraniteljice niz godina dobro surađuje s CMS-om na temama suzbijanja diskriminacije i govora mržnje, obrazovanja za ljudska prava, migracija, integracije, ekonomskih i socijalnih prava.
Osvrnula se i na sadašnju situaciju u Hrvatskoj.
“Građani su danas ipak nešto bolje upoznati s pravima, ali i dalje ne znaju kome, kada i kako se obratiti, nemaju povjerenja da će se nešto promijeniti na bolje. S jedne strane napredujemo u borbi protiv predrasuda, ali i dalje vidimo da neki vlasnik kafića ili pizzerije kaže da ne želi zaposliti Roma ili migranta, žene ne mogu ostvariti pravo na izbor ili uz velike prepreke. Sustavi kojima se osiguravaju socijalna prava trebaju reforme kako bi građani ta prava mogli u punom opsegu uživati. Također se i dalje o starijim osobama govori kao teretu društva”, navela je Šimonović Einwalter.
Naglasila je da organizacije civilnog društva i dalje prolaze brojne izazove. Stoga je potrebno zagovarati i tražiti bolje okruženje za nevladine udruge kao branitelje ljudskih prava. Spomenula je da prema dostupnim podacima u Republici Hrvatskoj 31 posto nevladinih udruga nikada ili rijetko, a 33 posto ponekad rade bez pritiska vlast. Najavila je da će ured pučke pravobraniteljice ostati podrška braniteljima ljudskih prava i borcima protiv diskriminacije.
“U zadnjem izvješću podnesenom Hrvatskom saboru dali smo preporuke da se u Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije kao cilj uključi važnost izgradnje poticajnog okruženja za rad organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava, da je potrebno donijeti Nacionalni plan stvaranja poticajnog okruženja za razvoj organizacija civilnog društva te osigurati dugoročno institucionalno i programsko financiranje organizacija civilnog društva za zaštitu ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije”, navela je Šimonović Einwalter.
U sklopu konferencije održani su paneli “Obrazovanje za društvenu promjenu: transformativno obrazovanje i transformacija obrazovanja”, “Od borbe za izgradnju sustava azila do borbe za pristup sustavu azila”, te panel “Suzbijanje diskriminacije, govora mržnje i nasilja iz mržnje-korak naprijed, nazad dva”.
U prvom panelu o obrazovanju Iva Zenzerović Šloser iz Centra za mirovne studije govorila je je o radu CMS na području obrazovanja. Spomenula je nekoliko značajnih programa u tom području kao što su prvi programi MIRamiDE i MIRamIDA plus, te najdugovječnji program Mirovni studiji. Osvrnula se i na zagovaranje Građanskog odgoja i obrazovanja.
“U radu na građanskom odgoju i obrazovanju je bilo uspjeha i zastoja, a trenutno su najjače suradnje sa jedinicama lokalne samouprave koje žele Građanski odgoj provoditi kao izvan nastavnu aktivnost za svoje učenike i učenice, sukladno onom što im zakon dopušta”, rekla je Zenzerović Šloser.
Profesorica hrvatskog jezika u u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji Helena De Karina koja je sudjelovala na panelu o obrazovanju za Medias hr rekla kako smatra da je formalno obrazovanje jedan sustav koji je dosta spor i krut, odnosno sporo se mijenja u odnosu na promjene u društvu.
“Neformalno obrazovanje ima prednost jer može biti u skladu s vremenom te može ponuditi neke sadržaje koji nedostaju u formalnom sustavu. Suradnja između formalnog i neformalnog obrazovanja čini mi se kao nužna da bi obrazovni sustav bio progresivan”, istaknula je De Karina.
Spomenula je da u svom radu s učenicima prožima formalno i neformalno obrazovanje.
“Isključivo neformalne radionice se uglavnom provode na satovima razrednika ili su zgodne za neke teme iz književnosti. To su obično ili grupni radovi ili iskustveno učenje, istraživački radovi, projektna nastava. Učenici dobro prihvaćaju nastavu u kojoj su aktivni akteri, a nisu samo pasivni primatelji nastavnih sadržaja, odnosno znanja. Bitno je da je u neformalnom obrazovanju učenik u središtu nastavnog procesa i da je sukreator tog procesa, odnosno da njegova iskustva koristimo u nastavi da se pripremamo za dalje”, rekla je De Karina.
Pojasnila je da se u hrvatskom jeziku, primjerice kada se obrađuje književno djelo Zločin i kazna, radi s učenicima stimulirano suđenje gdje oni prolaze cijeli proces, te vide kako funkcionira sustav.
Također u prvoj riječkoj gimnaziji profesorica De Karina predaje i Građanski odgoj.
“Prva faza kurikuluma Škola i zajednica je promisli u kojoj učenici sami izabiru temu kojom će se baviti tijekom cijele školske godine. U toj prvoj fazi je jako veliki spektar njihovih interesa, ali ono što se zasada može naslutiti je da će biti neka tema iz područja obrazovanja, odnosno nedostataka obrazovanja koji su im važni ili iz prometa, prometnu povezanost ističu kako faktor koji značajno utječe na kvalitetu njihovog života”, rekla je De Karina. Spomenula je da provodi i projekt Pokreni solidarnost, te kako učenici pišu razglednice solidarnosti svojim sugrađanima.
