U organizaciji Centra za mirovne studije (CMS-a) danas je održan okrugli stol na temu donošenja Nacionalnog plana zaštite i promocije ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije. Sudionici okruglog stola govorili su o važnosti, sadržaju i procesu izrade važnog strateškog dokumenta. Naime, od kada je 2016. Nacionalni plan zaštite i promocije ljudskih prava istekao Hrvatska još uvijek nema novi.
Radna skupina za izradu prijedloga ovog dokumenta i pratećih akcijskih planova završila je s radom, a prošli mjesec završilo je i savjetovanje sa zainteresiranom javnošću.
Savjetnica u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina RH, Natalija Lukić Buković, rekla je kako je više faza u procesu izrade Nacionalnog plana. Naglasila je da uz konzultacije izrada nacrta Nacionalnog plana i dva akcijska plana trajala godinu i pol dana odnosno od početka 2020. do sredine 2021. godine.
“U ostalom razdoblju su bile pripremne radnje ili smo prolazili proceduralne korake koji su bili nužni da bi se došlo u fazu pred usvajanje dokumenta. Izradu tog dokumenta smo započeli u izrazito nepovoljnom razdoblju zbog početka pandemije Covid-19 što je svakako utjecala na rad državne uprave, ali i na sadržaj dokumenta”, rekla je Lukić-Buković.
Navela je da se radi i o izrazito širokom području djelovanja, odnosno povezana je promocija ljudska prava s suzbijanjem diskriminacije, što uključuje veliki broj dionika te je to također utjecalo na dugotrajnost u izradi Nacionalnog plana. Predviđa se da će se Nacionalni plan usvojiti do kraja ožujka ove godine. Kao aktivnosti ovoga Nacionalnog plana istaknuta je edukacija državnih službenika.
“Vidi se da dio problema i prigovora vezanih za ljudska prava je upravo nerazumijevanje što su to ljudska prava koje su to ugrožene skupine, na koji način njima pristupiti i prepoznavanje diskriminacije. Ako govorimo o diskriminaciji i govoru mržnje ključni element je da policijski službenici i pravosudna tijela uistinu prepoznaju diskriminaciju, prepoznaju da se radi o govoru mržnje i zločinima iz mržnje, a ne o remećenju javnog reda i mira. Dakle, u dokumentu su edukacijske mjere koje se odnose na policijske službenike i djelatnike u oružanim snagama, a sljedeće godine planira se edukacija za širi krug dionika u državnoj službi”, istaknuo je predstojnik Ureda potpredsjednice Vlade, Nemanja Relić.
Zamjenik Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić je izrazio zadovoljstvo da su okviru Radne skupine prihvaćeni prijedlozi koji se tiču prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.
“Kada govorimo o pravima osoba s invaliditetom u ovom trenutku u Hrvatskoj unatoč čitavoj mreži zakonskih i podzakonskih propisa, konvencija o pravima osoba s invaliditetom njihova prava niti u jednom području nisu ostvarena na zadovoljavajući način. Što se tiče odgoja i obrazovanjam uočavamo diskriminaciju tih osoba već u predškolskom odgoju. Postoje velike predrasude, a to se nastavlja i u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovnom sustavu. Mjere u Nacionalnom planu su strateške one neće suštinski uvjetovati promjenu stvarnog života, ali će olakšati rad pojedinih tijela, donošenje pojedinih programa, oblikovanje javnih politika. To je zapravo velika važnost ovakvih dokumenata”, rekao je Jurišić.
Naglasio je da primjedba Ureda Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom se odnosi na dugo čekanje donošenja pojedinih nacionalnih dokumenata, što pokazuje da vrijeme državi nije prioritetno kad se govori o ljudskim pravima.
Cvijeta Senta iz Centra za mirovne studije je istaknula da Nacionalni plan promocije ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije posebno znači za pripadnike ranjivih skupina društva, a nepostojanjem tog dokumenta se njima onemogućava pristup temeljnim ljudskim pravima.
Spomenula je da Vlada šest godina u proračunu nije osigurala sredstva za provedbu mjera za zaštitu i promicanje ljudskih prava, što je ozbiljan propust i govori koliko je ljudsko-pravaška politika važna izvršnoj vlasti.
Naglasila je da je Centar za mirovne studije sudjelovao u izradi ljudsko-pravaških politika i blisko je surađivao s institucijama. Također je Centar sudjelovao u Radnoj skupini za izradu Nacionalnog plana.
“Budući da civilno društvo ima direktan kontakt s osobama čija prava bi dokument trebao i štititi i promovirati razočaravajuće je da se naši nalazi ne uzimaju kao relevantni. Osjećaj je da smo mi kao organizacija civilnog društva “smokvin list” u cijelom tom procesu, a također i u raznim drugim tijelima i radnim skupinama”, rekla je Senta.
Ivan Novosel iz Kuće ljudskih prava je istaknuo da postojanje javne politike u području ljudskih prava podrazumijeva da je država svjesna da su ljudska prava bitna.
“Potrebna je sposobnost državnih institucija da analitički pristupaju razumijevanju stvarnosti u kojoj građani žive. Nažalost, s ovim Nacionalnim planom i prethodnim planovima svjedoci smo toga da država ima sve manje kapaciteta za razumijevanje stvarnosti za analitičan pristup problemima i za kreiranje mjera koje bi mogle napraviti nekakav pomak”, rekao je Novosel.
Naglasio je kako Hrvatska u širem spektru ljudskih prava nema temeljnih javnih politika.
“Ljudska prava na žalost nisu i dalje neće biti da na žalost neće biti visoko na političkoj agendi hrvatskih institucija prije svega onih političkih. Što se tiče motivacije za ovakav dokument, ne postoji nikakva druga motivacija osim da se povuku neka sredstva iz Europskog socijalnog fonda ili iz programa Europske unije. Ne možemo reći da nam je zaista stalo do ljudskih prava, da zaista mislimo raditi promjenu ako ne ulažemo i vlastita nacionalna proračunska sredstva”, tvrdi Novosel.
