Povodom Svjetskog dana beskućnika, Inicijativa ‘Od srca do srca’ i humanitarna Udruga ‘Fajter’ večeras su na zagrebačkom Glavnom kolodvoru organizirali mirni prosvjed ‘Klupa nije krevet’. Na prosvjedu je od Vlade i Grada Zagreba zatraženo otvaranje prenoćišta za beskućnike sa najmanje trideset kreveta, ukidanje zakona o osobnoj iskaznici kojim se uvjetuje mjesto prebivališta te ukidanje prekršajnog zakona o skitnji.
Predsjednik Udruge Fajter, Mile Mrvalj, i sam je bio beskućnik te je spavao po vagonima. Što se tiče beskućnika istaknuo je da je situacija u Hrvatskoj sve gora.
“Nastojimo senzibilizirati javnost o tom problemu i kroz ovaj prosvjed na Svjetski dan beskućnika. U Hrvatskoj beskućnici nemaju nikakva prava. Ako nemaju osobnu iskaznicu nemaju pravo na socijalnu zaštitu, na zdravstvenu zaštitu, nemaju pravo glasa. To su ljudi koji ne postoje u sustavu”, rekao je Mrvalj. Naglasio je da treba postojati politička volja da se riješi problem beskućnika.
Koordinatorica inicijative od srca do srca, Vesna Ribarić, također se složila da je situacija u Hrvatskoj vezano za beskućnike sve gora, ali se sve manje i nešto čini za njih.
“Ove godine ne govorimo ulica nije dom, ona je postala dom već velikom broju hrvatskih građana te stoga govorimo klupa nije krevet. Čovjek ne može ostati niti na klupi, a da ne bude kažnjen sukladno Zakonu o prekršajima prema članku 11.”, rekla je Ribarić. Naime, takve osobe dobivaju mjere izricanja progona s određene općine i primjerenu kaznu kako odredi sudac te se proglašavaju skitnicama. Ribarić nije precizirala koliko je u Hrvatskoj beskućnika i traži se da se utvrdi stvarni njihov broj. Spomenula je da se danas postane beskućnik u roku 24 sata,
“Dovoljno je da se ne plati kredit, stisne ovrha, ugasi se radno mjesto, tako se postane beskućnik u 90 posto slučajeva ,onih 10 posto su možda ljudi koji su doista izabrali živjeti na taj način da budu beskućnici ili se nisu u stanju vratiti u prijašnji život”, navela je Ribarić.
Naglasila je da inicijativa od srca do srca pomaže beskućnicima i na terenu, a najveći problemi su se pokazali u lipnju na zagrebačkom Černomercu kada se pojavio određeni broj beskućnika.
“Čekanja više nema, sada je već hladno i ljudima treba krov nad glavom. Hoćemo prenoćište kakvo je otvorila Pula, ono je za ljude koji nemaju osobnu iskaznicu, nemaju riješeni status”, rekla je Ribarić.
Naglasila je da potencijalni novi beskućnici ili prikriveni beskućnici su umirovljenici koji žive ispod ruba dostojanstva sa minimalnim mirovinama. Spomenula je da oni sve više dolaze po pomoć Inicijative Od srca do srca. Naglasila je da na beskućništvo je snažno utjecala Covid pandemija te inflacija.
“Imamo Akcijski plan i strategiju, ali to treba redefinirati i uskladiti, treba redefinirati status, općenito pojam tko je beskućnik”, rekla je Ribarić. Navela je da neki ljudi imaju svoj smještaj, ali u centru grada žive bez vode ili nemaju nikakvu mirovinu ili su ostali bez radne sposobnosti.
“Nije lako reći tko je beskućnik i to bi trebalo redefinirati”, kazala je Ribarić.
Osim što bi trebalo osnovati centre, domove, stambene zajednice i prenoćišta za beskućnike trebalo bi utvrditi zakon o socijalnoj skrbi kako bi se radno sposobni beskućnici vratili na tržište rada, trebalo bi provoditi programe prekvalifikacije za radno sposobne beskućnike.
“Dokle god se s beskućnicima ne počne raditi kontinuirano, na njihovoj resocijalizaciji, vraćanju u svijet rada neće biti rezultata. Tim ljudima treba individualni pristup, netko od njih treba više netko manje pomoć”, tvrdi Ribarić.
Antonio je godinama bio beskućnik i dobio je brojne prekršajne prijave za odavanje skitnji. Naglasio je da je bio sudionik Domovinskog rata ali mu nije priznat status branitelja. Trenutno živi kod prijatelja, dok je prije kao beskućnik boravio na Glavnom kolodvoru, Importane Galeriji, a spavao je i po podrumima zgrada.
Marijan je bio beskućnik tri godine.
“Ostao sam bez posla i stana. U prenoćištu Velika Kosnica živio sam dvije i pol godine. Tamo mi je život bio katastrofa jer u Kosnici su beskućnici samo broj. Nitko ne radi s nama, nitko ništa ne pita o problemima. Samo volja mi je pomogla da izađem iz beskućništva i sada sam volonter u inicijativi od Srca do srca”, ispričao je za Medias.
Prosvjed su svojim dolaskom podržali zastupnici u Gradskoj skupštini Grada Zagreba Ivica Lovrić i Gordana Rusak.
“Beskućnika imamo sve više. Ne možemo im ono što je materijalno vratiti, ali možemo im vratiti ljudsko dostojanstvo. O beskućnicima bi grad i država trebali bi više brinuti. Grad Zagreb je najveće središte, imamo najveći prirez iz tih sredstava bi se moglo nešto izdvojiti. Radilo se na tome, ali treba nešto jače i bolje, ne može se stati na prenočištima. Treba se razvijati dalje i raditi na novim rješenjima”, rekla je za Medias zastupnica Rusak.
Profesorica hrvatskog jezika, etike i filozofije u Školi suvremenog plesa ‘Ana Maletić’, Marina Katinić-Plejić, rekla je da je škola ove godine počela surađivati s inicijativom Od srca do srca, te je danas pet učenica volontiralo, odnosno pakirale su hranu za najugroženije sugrađane koja je i podijeljeni na kraju prosvjeda.
“To je bilo prvo volontersko iskustvo naših maturantica. Jako su bile vesele i marljive. Smatram da im je bilo jako drago da mogu konkretno nešto učiniti za drugoga. To će činiti i ubuduće. Plan je da kroz cijelu školsku godinu periodično surađujemo i uključujemo se u daljnje humanitarne akcije, podjele hrane koju organizira Inicijativa od srca do srca”, rekla je profesorica Katinić-Plejić
