Sandro Puncet/XPress

Dvadeset i peta klapa Lošinjskoga karnevala – Altroke kodirani

Članovi Udruge Lošinjski karneval marljivo se pripremaju za ovogodišnju karnevalsku povorku te su nam, povodom svoje 25. obljetnice, otvorili vrata svojih prostorija kako bi nas počastili ugodnim druženjem i razgovorom.

Sandro Puncet/XPress

Jubilej će proslaviti ove subote u Muzeju Apoksiomena na Gala Karnevalu, koji započinje slavljenički u 19 sati. Za nekoga puno, za nekoga kratko, no u 25 godina postojanja Udruge utkano je bezbroj veselih trenutaka, koje je nemoguće sažeti u jedan članak. Od meštra Mladena Šurline (2000.–2007.) do aktualnog meštra Edija Petrinića (2008.–i neka traje), ispričano je mnogo priča o maškaranim zgodama i nezgodama na Lošinju. O svemu tome pričamo u nastavku.

Sve je započelo željom da Lošinjani sudjeluju na Riječkom karnevalu, za što je bilo potrebno osnovati udrugu. Dio osnivača bili su članovi kazališta “Jak”, odakle je krenula cijela priča. Tijekom godina susretali su se s brojnim izazovima, a najveći je bio pronalazak trajnog prostora. Nakon što su se prostori mijenjali, od tada praznog Muzeja Apoksiomena kao prvog rješenja do današnjeg u prostorijama kod Kina “Vladimir Nazor”, s kojim su zadovoljni.

‘Maškaranu tradiciju moramo očuvati’

Svo to vrijeme pratili su ih gradska vlast i sponzori, ali ne toliko financijski koliko na razne druge načine, stoga Edi Petrinić poručuje: “Moramo sve napraviti da se maškarana tradicija prvenstveno očuva” jer, kako je rekao, ili se prilagodiš ili ostaješ bez ičega. Financiraju se kao sve druge udruge osmišljavanjem jednogodišnjih projekata, koje Grad Mali Lošinj odobrava u skladu s proračunom.

Iako nemaju službenog sponzora, primjerice za izradu kostima, pomoć dolazi u obliku podrške lokalnih ugostitelja i obrtnika koji osiguravaju nagrade, te poduzeća ‘Jadranka’ u obliku paketa hrane za Riječki karneval ili prostora za maškarane zabave.

U Rijeku ide 180 maškara, maškarane zabave u Heliosu

Ove godine maškarane zabave, uključujući one za djecu, ponovno će se održavati u hotelu Helios. Prema riječima članova udruge, u Rijeku će i ove godine putovati oko 180 maškara.

Barbara Šurlina, članica odbora Udruge, prisjetila se jednog od najupečatljivijih trenutaka – koreografije s kipovima iz 2023. godine. “Taj trenutak kad ostanemo ukipljeni na nekoliko sekundi i reakcija publike – to mi je osobno najposebnije”, otkrila je.

 

Meštar je istaknuo da su njemu osobno najljepši trenuci kada se druže tijekom izrade kostima, dok ga općenito najviše vesele pozitivne reakcije na uloženi trud. “Volim kad te netko prepozna, kad cijeni tvoj rad”, dodao je.

Mlađe generacije uvijek dolaze

Iako udrugu vode mladi, zanimalo nas je prepoznaju li njihov trud i mlađe, školske generacije. “Zato nas na karnevalu ima 180”, naglasio je Edi.

Barbara je napomenula da se u svakoj generaciji pojavi skupina koja prepoznaje maškare kao dio otočne baštine. “Jedne godine smo imali vježbe za koreografiju u Srednjoj školi upravo zato što je bilo dosta srednjoškolaca. I tada se dogodi život – netko iz te grupe se zakači. Naša priča je upravo takva, generacijska. Jedan dio nas dolazi iz jedne generacije, drugi iz druge. Spojili smo se i zajedno funkcioniramo već godinama”, rekla je. Edi je dodatno pojasnio: “Deset novih dođe, troje ostane. Od ostalih sedmero, većina se kad-tad vrati, otprilike”.

Barbara je podsjetila i da je kraljica maškara srednjoškolka, koja također okuplja svoju ekipu. “Naravno, voljeli bismo da se ti mladi malo više angažiraju oko same organizacije jer posla ima jako puno. Dolaskom nove energije i mi ćemo mijenjati način rada”, zaključila je.

Karneval kao dio otočnog identiteta

Na pitanje koliko karneval znači otočnoj zajednici, složili su se kako je maškarana tradicija duboko ukorijenjena u otočni identitet. “Mislim da možda na samom otoku još uvijek, i nakon svih ovih godina, nije potpuno jasno koliko je to važno, budući da živimo u sredini koja njeguje tradiciju karnevala. Posebno mislim na područje Primorsko-goranske županije, Istre i Dalmacije – dakle, geografski je to dio našeg identiteta”, izjavila je Barbara, dodajući kako primjećuju da se lošinjski karneval uzdigao na novu razinu kreativnog izražavanja.

“Upravo zbog toga mislim da karneval predstavlja lokalnu zajednicu. Ne samo kao tradiciju, već i kao korak naprijed, gdje se kroz kostim kreativno i umjetnički izražavamo”, dodala je. Najveći izazov je, slažu se, kada izaberu masku za koju će svi reći “jeste li ga usosili”.

Kako nastane ideja za masku?

Ideja za masku, naglašava Edi, razvija se diplomatski. Na godišnjoj skupštini, na kojoj sudjeluje dvotrećinska većina članova, iznose se prijedlozi za maske. Na sljedećem sastanku se razmatraju, uz obvezno objašnjenje kako se konkretan kostim može izraditi, nakon čega se glasanjem odabiru tri teme. Potom glavnu ulogu preuzima odbor, koji izrađuje plan i procjenjuje što je izvedivo, a što nije, pri čemu se vodi računa da odabrana priča odražava identitet udruge.

Glavna značajka procesa nakon odabira maske su radionice u tradicionalnom duhu, kako kažu, s ciljem zbližavanja ljudi, sklapanja novih prijateljstava, novih ljubavi, te zajedničkog rada punog znoja, bojenja i truda. Izrada kostima počinje u siječnju, nakon božićnih blagdana, i traje tijekom cijeloga karnevalskog razdoblja, sve do završetka maškara. Iako zamoljeni da ne otkrivamo detalje ovogodišnjega kostima, barem još neko vrijeme, slobodni smo napisati da nosi naziv “Altroke kodirani”. A možda i nije tako?

O starom običaju maškara od vrata do vrata

Svi se slažu kako su ljudi danas izgubili društveni kontakt, što je dovelo do nestanka običaja pohođenja maškara od kuće do kuće. Vremena su se promijenila, slažu se s time, i postavlja se pitanje koliko bi ljudi danas bilo spremno otvoriti vrata maškarama. Neosporno je da je taj običaj osobito nestao u razdoblju Covida.

Barbara je spomenula kako su je maškare posjetile prije dvije godine, kada su joj došle djevojčice. “Bio je to stvarno lijep trenutak,” dodala je.

“Drugi je šmek”, nadovezao se Edi. “Prije si po kućama išao u potpunosti maskiran. Kada bi ti došli u goste, nisi znao tko je to. Prošli bi sati dok bi skužio, ako bi osoba uopće skinula masku. Drugačije nego imate li nešto za maškare’. To je više američki đir, što nije loše dapače, ali je drugačije nego se prije radilo”, podsjetio je.

‘Sjećanje na Plavi Jadran’

Za kraj su podijelili anegdotu otprije dva desetljeća kada navodno zbog “lošeg vremena” nije isplovila “Marina”, pa su do Cresa išli autima, a dalje autobusom. “Potrpali smo se u aute kako god smo znali, a onda nam je uskočio u pomoć creski karneval. Ukrcali smo se u autobuse do Rijeke, gdje nas je dočekao prolom oblaka. Ni jedan karneval nije padala kiša kao tada, lijevalo je, ali smo prodefilirali kroz Rijeku ponosni i sretni. Po meni jedan od boljih gostovanja”, rekla je Barbara.

Ne žele špekulirati zašto “Marina” nije isplovila, no mogući razlog je – pretpostavit ćemo – kostim Plavi Jadran.

Plavi Jadran

“Svi se nešto pravite pošteni e fini,
A svatko svakog stišće šoto i pini.
Da se ne jacate otvaramo vam vrata,
Benvenuti u kuću najstarijega zanata”.