Pixabay/loufre

Inflacija, cijene i potrošači: Zašto Hrvatska plaća više?  

Inflacija u Hrvatskoj nije samo posljedica globalnih faktora, već i duboko ukorijenjenih ekonomskih navika i mentaliteta potrošača. Dok se mnogi žale na rast cijena, rijetko se preispituju pravi uzroci, uključivo i vlastita uloga u održavanju ekonomske neravnoteže.

Kako je moguće da su određeni proizvodi u Hrvatskoj značajno skuplji nego u susjednim zemljama, unatoč nižoj kupovnoj moći hrvatskih potrošača? Ključni problemi leže u ova četiri faktora: nepoštenim trgovcima, nesposobnoj vlasti, sivoj ekonomiji i nerazumnim potrošačima. Svi oni zajedno tvore sustav u kojem se cijene ne formiraju na temelju realne kupovne moći (što je element tržišnog gospodarstva), nego prema principu „koliko tržište može podnijeti“. Razgovor o tome s umjetnom inteligencijom je OVDJE.

Ne ponašam se glupo – ne kupujem skupo!

Hrvatski potrošači često se ponašaju iracionalno kada je riječ o potrošnji. Postoji duboko ukorijenjeni strah da će, ako ne potroše novac odmah, on izgubiti vrijednost. Logika je jednostavna: ogromnu „predizbornu“ povišicu plaće (u javnom sektoru u 2024.) treba odmah potrošiti, jer će je inače pojesti inflacija. Takav način razmišljanja je benzin na vatru inflacije, jer povećana potrošnja gura cijene još više. Vladi je to PR-ovski zgodno zato, jer je potrošnja građana čini značajan dio izračuna BDP-a. 

Još je zanimljiviji sociološki fenomen koji trgovci vrlo dobro razumiju: u Hrvatskoj postoji stigma štednje i racionalne kupovine. Najbolji primjer za to dao je jedan trgovac na sastanku Vlade, trgovaca i predstavnika potrošača (30.1.2025), kada je izjavio:

“Nije dobro imati ‘zamrznute’ proizvode na posebnoj polici, jer će kupcima biti neugodno prilaziti tome!”

Ova rečenica savršeno opisuje hipokriziju hrvatskog potrošača: “Ne smijem pokazivati brigu o cijeni, jer će ljudi misliti da sam siromašan.”

Štoviše, problem ide i dalje od toga – nije samo pitanje što će drugi reći, nego i što sami sebi govorimo! Hrvatski potrošač ima i autocenzuru kod kupnje: sam sebi ispada „bolji“, ako se ne brine o najboljem omjeru cijene i kvalitete („value for money“)!

Dok, primjerice, Nijemac ili Nizozemac smatra dobrim odlukama ako je kupio kvalitetan proizvod po najnižoj mogućoj cijeni, kod nas vrijedi suprotna logika – kupac koji uopće ne razmišlja o cijeni osjeća se statusno superiornije.

Osim toga, ovo opisuje „poslovni plan“ naših trgovaca: budući da samo vrlo siromašni paze na cijene, prosjeku hrvatskih kupaca se roba nudi po bilo kojoj (visokoj) cijeni, često im se prodaje loša kvaliteta za visoku cijenu. 

Tržište siromašnijih – skuplje od tržišta bogatih

Objektivizirajmo malo kupovnu moć: Prema dostupnim podacima, medijalni dohodak po stanovniku, izražen u standardu kupovne moći (PPS), iznosi:

  • Hrvatska: 12.277 PPS
  • Njemačka: 23.197 PPS

Dakle, prosječan građanin Njemačke ima gotovo dvostruko „snažniji“ kupovni potencijal od građanina Hrvatske. Logično bi bilo da su u Hrvatskoj cijene niže, jer tržište sa slabijom kupovnom moći zahtijeva prilagođene cijene i ponudu. No, realnost je suprotna – u Hrvatskoj je većina proizvoda skuplja nego u Njemačkoj.

Ovo pokazuje da tržište ne funkcionira prema klasičnim ekonomskim zakonitostima. Dok bi u normalnim uvjetima slabija kupovna moć rezultirala nižim cijenama ili većim udjelom povoljnijih proizvoda, u Hrvatskoj vidimo izrazito visok postotak premium proizvoda i marži koje daleko nadmašuju realne troškove cijelog dobavnog lanca. Razlog? Mentalitet potrošača koji podržava ovakvu praksu, ne propituje cijene i nema kulturu racionalne kupovine. To su prepoznali i trgovci!

Farmaceutski apsurd: Kada su lijekovi luksuz

Osim robe široke potrošnje, isto vrijedi i za lijekove. Prije koju godinu je Aspirin Protect (Bayer) u Hrvatskoj bio tri puta skuplji nego u Sloveniji. Danas se ta razlika smanjila na oko 40 %, ali je problem relativno visokih cijena lijekova i dalje prisutan. Na primjer, spomenuti strani proizvod je još uvijek skoro 22 % skuplji od domaćeg Andol Protecta (preračunato po količini iste aktivne tvari). 

No čak i među reguliranim cijenama imamo primjere koji ilustriraju koliko su hrvatske cijene neopravdano visoke:

Država Lijek (trgovačko ime) Pakiranje Dobavljač Cijena (EUR)
Hrvatska Abirateron MSN 500 mg 60 tableta u blisteru MSN Labs Europe Limited 1.806,60
Slovenija Abirateron MSN 500 mg 60 tableta u blisteru Accord Healthcare S.L.U. 529,36

Razlika u cijeni je više od 3,4 puta, iako se radi o istom lijeku, istom pakiranju, istom trgovačkom imenu. Ovo je pitanje regulatornog okvira koji stvara ovakve razlike u cijenama, kao i slabog tržišnog natjecanja koje omogućuje previsoke marže na lijekove u Hrvatskoj. Pri tome se ne radi o NADZORU, nego o FORMIRANJU cijene! HALMEDu je OVDJE postavljen zahtjev za pristup informacijama koje dovode do ovakve diskrepance, pa da vidimo što će odgovoriti!

Siva ekonomija – nevidljivi krivac

Još jedan od važnih faktora koji potiče visoke cijene je i siva ekonomija, koja u Hrvatskoj čini između 20 i 30% BDP-a. Veliki dio ekonomije funkcionira izvan zakonskog okvira, što smanjuje porezne prihode i povećava troškove reguliranog poslovanja. Ogroman novac koji se slijeva u džepove dijela građana (ne samo sivi, nego i crni!) njima omogućuje potrošnju bez velikog razmišljanja o cijenama: „Kako došlo – tako prošlo!“. 

Nepošteni trgovci i neučinkovita vlast

Sada o trgovcima: normalnim tržišnim uvjetima, konkurencija bi trebala spriječiti bruto marže od 50% i više. No u Hrvatskoj, izostanak zdrave tržišne dinamike omogućava trgovcima da drže previsoke cijene.

Umjesto da Vlada osigura uvjete za pošteno tržišno natjecanje i zaštiti potrošače, često djeluje pasivno ili donosi mjere koje dugoročno ne rješavaju problem. Umjesto reforme poreznog sustava, povećanja konkurencije i sustavnog nadzora kartelskih i monopolskih ponašanja, često se pribjegava populističkim potezima koji kratkoročno smiruju javnost, ali dugoročno ne rješavaju uzroke inflacije. Na primjer: zamrzavanje cijena!

Kako prekinuti ovaj začarani krug?

    1. Promjena mentaliteta potrošača
      • Kupovati racionalno, birati najbolji omjer cijene i kvalitete.
      • Ne kupovati što nam ne treba, ne dozvoliti da nam hrani u hladnjaku ili smočnici prođe rok uporabe.
      • Odbaciti stigmu srama štedljivosti – kupovina na popustima ili u diskontima nije znak siromaštva, nego financijske odgovornosti.
    2. Poduzetnici moraju razmišljati dugoročno
      • Umjesto kratkoročnih velikih marži, poticati konkurentnost i širiti tržište kroz niže cijene.
    3. Država mora stvoriti zdravo tržište
      • Razbiti monopole i olakšati ulazak novih igrača na tržište.
      • Smanjiti utjecaj sive ekonomije i regulirati marže u ključnim sektorima.

4. Koristiti alate za praćenje cijena

    • Ponudio sam besplatnu aplikaciju CijenaKlik kojom se s dva klika može snimiti cijena u dućanu! Time se masovno stvara baza podataka koja omogućuje automatski izračun bilo koje „osobne košarice“ i time odabir najpovoljnije trgovine bez ikakvog odjeka. 

Sve dok potrošači budu odbijali racionalno trošiti, trgovci i farmaceutske kompanije će nastaviti naplaćivati više nego što je opravdano. Po staroj poslovici: „Kramari tržiju kad bedaki imaju nofce!“. Ključ promjene leži u nama.