Zabrana kampiranja izvan registriranih kampova već je dulje vrijeme predmet rasprava, no slučaj kampa Jazina na Murteru dodatno je rasvijetlio nelogičnosti i ograničenja postojećeg zakonskog okvira.
Naime, nakon što je Državni inspektorat sve mobilne kućice proglasio građevinama i naložio njihovo uklanjanje, iz nadležnih ministarstava najavljeno je da će se problem pokušati riješiti kroz izmjene zakona. No postavlja se šire pitanje – mogu li se kroz iste izmjene obuhvatiti i drugi oblici privremenog smještaja, poput prijenosnih šatora?
U zadnje vrijeme svjedočimo sve češćoj pojavi malih šatora postavljenih izvan kampova, osobito u sklopu velikih javnih događanja poput koncerata, sportskih manifestacija ili hodočašća. Tako su i tijekom nedavnog koncerta Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu zabilježeni slučajevi posjetitelja koji su zbog nedostatka smještaja odlučili prespavati u prijenosnim šatorima. Međutim, zakonski okvir to zabranjuje.
Pitanje za zakonodavce: Zašto bi to bilo zabranjeno?
Zbog ovakvih primjera naši upiti upućeni su Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te Ministarstvu turizma i sporta, s ciljem da se razjasni hoće li planirane zakonske izmjene obuhvatiti i mogućnost legaliziranja privremenog kampiranja izvan kampova – barem u strogo definiranim okolnostima.
Primjerice, u najavi je veliki koncert u Sinju, gdje se očekuje više od 50.000 posjetitelja. U situacijama kada lokalni smještajni kapaciteti nisu dostatni, privremeno kampiranje u šatorima na organiziranim lokacijama, uz osnovne sanitarne uvjete i suradnju s lokalnom samoupravom, moglo bi biti rješenje. Postavlja se i pitanje hoće li se kroz zakonske izmjene takav oblik “kontroliranog kampiranja” omogućiti i formalno.
Nomadski turizam i zabrana kampiranja – kontradikcija?
Još jedan paradoks krije se u sve češćem pozivanju digitalnih nomada da žive i rade u Hrvatskoj. Ministarstvo turizma i sporta aktivno promovira Hrvatsku kao poželjnu destinaciju za nomadski način života, no istovremeno je kampiranje izvan kampova – uključujući i jednostavno noćenje u šatorima – zabranjeno. Kako to uskladiti?
U nekim europskim državama, poput Švedske ili Norveške, tzv. wild camping je legalan pod jasnim uvjetima. Drugdje postoje sustavi dozvola, definirane “zone za slobodno kampiranje” ili privremena rješenja tijekom većih događanja. Hrvatska zasad nema takav model, iako bi mogao biti vrlo koristan, osobito za digitalne nomade, hodočasnike i pješačke turiste koji često putuju rutama gdje ne postoji drugi oblik smještaja.
Camino rute, hodočasnici i šatori – zašto ne?
Sve popularnije pješačke rute, poput hrvatskih Camino dionica, otvaraju dodatna pitanja – zašto hodočasnicima i pješacima nije dopušteno prespavati u malim šatorima u prirodi, osobito na udaljenim i slabije naseljenim lokacijama? Takav oblik noćenja ne traži infrastrukturu, a mogao bi povećati dostupnost turizma u manje razvijenim regijama.
Vrijeme je za “kontrolirano kampiranje”?
Saborski Odbor za turizam nedavno se na naš upit osvrnuo na inicijativu za uređenje tzv. divljeg kampiranja, pri čemu je istaknuto kako postoji prostor za poboljšanje zakonskog okvira. Ministarstva su najavila razmatranje mogućnosti za izmjene, no konkretni odgovori i prijedlozi tek se očekuju.
Zaključno, postavlja se pitanje može li Hrvatska – kao zemlja koja se želi profilirati kao moderna i otvorena turistička destinacija – istovremeno ignorirati potrebe nove generacije putnika, digitalnih nomada i posjetitelja velikih javnih događanja. Odgovori ministarstava na ovaj niz pitanja mogli bi biti prvi korak prema nužnim promjenama.
