Organizirana mreža samoprozvanih zaštitara pasa nastavlja se širiti društvenim mrežama, koristeći lažne profile i manipulativne objave kako bi prikrila višegodišnje nezakonito poslovanje i hordanjem pasa prikupljala sredstva od građana.
Nakon što smo ranije upozorili na aktivnosti profila povezanih sa stranicom “Savez zaštite okoliša i životinja” – iza koje, prema navodima i dostupnoj dokumentaciji, stoji neregistrirano sklonište u Skradniku – naišli smo na još jedan profil: “Pokret za životinje“.
Ni ovaj profil ne pruža jasne podatke o registraciji udruge, a sadržaj koji objavljuje poklapa se s retorikom ranije opisanih aktera – pravdanje višegodišnjeg nezakonitog rada i prikrivanje financijskih nepravilnosti.
Poziv nas odveo do 112
Na istoimenoj Facebook stranici koja se vodi kao politička platforma pronašli smo broj mobitela. Tek iz trećeg pokušaja javio se ženski glas, no sugovornica se više puta odbila predstaviti. Kada smo upitali stoji li iza profila “Pokret za životinje” i podržava li nezakoniti rad skloništa u Skradniku, umjesto odgovora odlučila je nazvati – službu 112.
Razlog poziva objasnila je riječima: “Nazvao me novinar i postavlja mi pitanja“. Nakon što smo osobu s druge strane upozorili da snimamo razgovor, poziv je u tom trenutku prekinut. Ovakav pokušaj diskreditacije novinarskog rada najbolje ilustrira atmosferu straha i pritisaka kojima se služe akteri koji se međusobno podržavaju.
Na profilu “Pokret za životinje” objavljena je tijekom dana tvrdnja da će sklonište u Skradniku – iako je godinama poslovalo izvan zakonskih okvira – uskoro biti ozakonjeno. U objavi se spominje i bivša udruga Šapa u srcu Ogulin, koja je – kako tvrde – brisana iz registra, dok se navodi da će sklonište navodno biti registrirano na privatnu osobu, Anicu Pribanić.
Autor objave pokušava javnosti prikazati kako se “rat protiv Anice vodi preko leđa pasa”, ističući da su životinje kod nje navodno u dobrim uvjetima, iako Državni inspektorat već dulje vrijeme zabranjuje prikupljanje novih pasa te je u više navrata utvrdio nepravilnosti u radu.
Tko stoji iza političke stranke koja obmanjuje javnost i novinare prijavljuje na broj 112?
Kako se tzv. pseća mafija međusobno podržava
Sporna objava tako bez pokrića nagovještava da će se ozakoniti sklonište za pse u Skradniku koje dulje od desetljeća posluje nezakonito. U objavi koja uključuje kolekciju pratećeg materijala iz arhive notornog saveza i Anice Pribanić, a koji uključuje medijske objave ovoga portala, stoji:
“Rat protiv Anice Pribanić vodi se preko leđa 200 nesretnih pasa koji ni krivi ni dužne ispaštaju po drugi puta. Prvi puta su ispaštali napušteni i zlostavljani od “svojih vlasnika”, a sada ispaštaju gladni jer obitelj Pribanić umjesto u njihovu hranu i skrb novce “ulaže” u plaćanje kazni po prijavama za poslovanje mimo Zakona o zaštiti životinja.
Razgovarali smo s gospođom Anicom, razgovarali smo i s nadležnim Ministarstvom. Ovoj nesretnoj priči nazire se kraj.
Mi držimo palčeve da to bude što prije, radi tih pasa koji su kod Anice i njene obitelji.
Da, Anica je kriva za njihov broj – nije znala stati na broju 20! Ali to je bolest mnogih zaštitara, kada reči NE. Pita li se itko kakva bi sudbina tih pasa bila da je Anica rekla NE? Gdje bi završili? Sigurno ne u ugovorenim skloništima, jer su mnogi psi kod Anice završili i preko komunalnih redara.
Udruge Šapa u srcu Ogulin više nema, takvu informaciju smo dobili od Ministarstva. Sklonište će biti registrirano na privatnu osobu Anicu Pribanić, nakon provođenja propisanog postupka.
A idemo sada malo o “nadležnima”. Zašto se nadležne institucije nisu pobrinule za te pse na adekvatan način kada su donosile prekršajna Rješenja? Zašto su ti psi ostavljeni kod Anice da ona i dalje skrbi o njima, a ne nadležne JLS i JRS s čijeg područja ih je prikupila?
To košta, da su bili spremni platiti cijenu njihovog zbrinjavanja zbrinuli bi ih odmah po slovu Zakona, nikada ne bi ni završili kod Anice!
A psi? Nisu zatvoreni u premalim boksevima, nisu vezani lancima, žive združeno, mali i veliki skupa. Nema nezdruživih bez obzira na pasminu. Nema agresivnih. Nema mokrih šapa od šmrka kojim se peru njihova dvorišta.
Ima li mirisa po psima? Ima! Smrada nema jer je sve čisto i uredno. Psi su spokojni. Na nepoznatog (i nepozvanog) gosta laju manje od minute, sposobni su prepoznati ljudsku ljubav spram životinja”, navodi nepoznati autor.
Iz objava je vidljivo na koji način se stvara mreža uzajamne zaštite – pojedini profili i stranice uzastopno preuzimaju iste poruke i arhivske materijale, uključujući i selektivne medijske isječke, kako bi prikrili stvarne probleme: gomilanje pasa, nepostojanje transparentnih financija i višegodišnje izbjegavanje zakonskih obveza.
Građani koji doniraju uvjereni su da pomažu napuštenim životinjama, dok iz dostupnih podataka proizlazi da se sredstva koriste i za privatne potrebe obitelji Pribanić. Upravo zbog toga nadležne institucije istražuju i sumnje u pranje novca.
Državni inspektorat naložio je zabranu rada i prikupljanja novih pasa. Međutim, životinje su i dalje ostale kod obitelji Pribanić jer jedinice lokalne i regionalne samouprave nisu osigurale alternativni smještaj. Takva situacija dodatno produbljuje problem, budući da broj pasa premašuje zakonski dopuštene kapacitete, a odgovornost se prebacuje između institucija.
Iako se u objavama na društvenim mrežama ističe da psi žive u “čistim i spokojnim uvjetima”, nadležne službe već su ranije utvrdile nepravilnosti i izdale kazne. Ključno je naglasiti da se ovdje ne radi samo o dobrobiti životinja, već i o zaštiti građana koji svojim donacijama nesvjesno mogu sudjelovati u održavanju sustava nezakonitog poslovanja.
Slučaj Skradnik još jednom pokazuje koliko je važno provjeravati kome i na koji način pomažemo, ali i koliko su potrebne transparentnost i odlučniji rad institucija kako bi se stalo na kraj praksi hordanja pasa i potencijalnih financijskih manipulacija.
