U Ogulinu se već mjesecima ponavlja isti obrazac: dok pojedini građani i poduzetnici nastoje raditi po zakonu, institucije koje bi ih trebale štititi često šute ili selektivno primjenjuju zakon.
Notorna Facebook stranica “Savez zaštite okoliša i životinja” primjer je alata koji sustavno remeti javni red i mir, širi neistine i narušava privatnost, a sve bez ikakve reakcije policije i Državnog inspektorata.
Posljednjih tjedana, ta stranica pokušala je diskreditirati rad ovoga portala koji sustavno istražuje nepravilnosti u Ogulinu i šire, a potom se obrušila na lokalne ugostitelje – navodno zbog posluživanja alkohola maloljetnicima.
Sama tema, naravno, zaslužuje pozornost, no u ovom je slučaju korišten niz nezakonitih postupaka: krađa fotografija s privatnih profila maloljetnica na društvenim mrežama i njihovo javno objavljivanje bez pristanka roditelja ili djece. Time su prekršeni Zakon o zaštiti osobnih podataka i Zakon o elektroničkim medijima, no ni na to nadležne institucije nisu reagirale. U Ogulinu kao da ih nema.
Tko nadzire ogulinske suce?
Istodobno, isti taj Državni inspektorat već trinaestu godinu nije uspio zatvoriti nezakonito sklonište za pse u Skradniku. Riječ je o objektu koji posluje bez valjanih dozvola, a u javnosti se opravdano sumnja na nepravilnosti u financijskom poslovanju. Ovakvi slučajevi ne otkrivaju samo manjak institucionalne volje, nego i duboku neusklađenost između propisa i njihove primjene na terenu.
U cijeloj se priči pojavljuju i suci. Konkretno, sudska savjetnica Višnja Turkalj Belobrajdić nije postupila po zahtjevu Državnog inspektorata da se obustavi rad tzv. tvornice novca u Skradniku. Unatoč nizu utvrđenih nepravilnosti, bespravni objekt u Skradniku nastavlja s nezakonitim radom jer, eto, sviđa se to jednoj sudskoj savjetnici. Takav postupak otvara ozbiljna pitanja – je li riječ o propustu, nedostatku stručnosti ili o nečem ozbiljnijem – što bi svakako trebalo biti predmetom nadzora viših institucija.
Zakon ne vrijedi jednako za sve
Sociološki i pravni aspekt ovakvih pojava dobro su poznati: selektivna primjena zakona stvara nejednakost pred institucijama, a nejednakost vodi u gubitak povjerenja. Povjerenje u institucije u Ogulinu izgubljeno je onoga trenutka kada su se, i nakon trinaest godina, nastavile dopuštati nezakonite radnje i očite nepravilnosti. Kada se nekima dopušta poslovati kako žele, dok se drugima rigorozno mjeri svaki prekršaj, zakon prestaje biti temelj pravednosti i postaje alat moći.
Takvo stanje razara društveno tkivo i šalje jasnu poruku: zakon ne vrijedi jednako za sve. Zato je nužna veća transparentnost u radu inspekcija, objava rezultata nadzora te aktivno uključivanje javnosti u praćenje institucionalnog rada. Ako institucije šute, građani ne smiju.
Kad nezakonitost postane pravilo
Samo trajnim pritiskom javnosti i dosljednim inzistiranjem na jednakosti pred zakonom moguće je vratiti barem dio izgubljenog povjerenja u sustav koji bi trebao služiti, a ne upravljati građanima.
Sustav ne propada preko noći, on se urušava godinama kroz toleriranje sitnih nezakonitosti koje prerastu u pravilo. Kada institucije postanu selektivne, građani gube osjećaj sigurnosti, a time i motivaciju da poštuju zakon.