Udruga Spasimo male obiteljske iznajmljivače (SMOi) uputila je Gradu Splitu očitovanje na prijedlog Plana upravljanja destinacijom Split, koji je izradio Institut za turizam.
Plan predlaže povećanje udjela hotela i kampova za čak 65 posto, dok se privatni smještaj prikazuje gotovo isključivo negativno te se predlažu njegova ograničenja – bez, kako smatraju u SMOi-ju, uvjerljivog obrazloženja.
Pritom sam Plan pokazuje, kako navode, da je više od 85 posto turista zadovoljno kvalitetom smještaja.
Posebno je paradoksalno, ističu u udruzi, što Ministarstvo turizma i sporta i Hrvatska turistička zajednica naglašavaju iznimnu važnost domaćih gostiju za hrvatski turizam, dok Institut za turizam, javni znanstveni institut većinski financiran iz proračunskih sredstava, predlaže restrikcije privatnog smještaja upravo u trenutku kada taj segment bilježi snažan rast među domaćim gostima.
To potvrđuju i podaci samog Plana.
U Splitu su u samo godinu dana dolasci domaćih gostiju u privatni smještaj porasli 30,5 posto, a njihova noćenja 20,9 posto. Istodobno su noćenja domaćih gostiju u hotelima pala 1,6 posto.
Je li hrvatski gost poželjan samo kada odsjedne u hotelu ili kampu?
“Koji su znanstveni kriteriji i utvrđeni razlozi na temelju kojih je zaključeno da hotelski segment treba snažno povećavati, a privatni smještaj ograničavati? Plan ničim ne dokazuje jasnu uzročno-posljedičnu vezu između privatnog smještaja i problema koji mu se pripisuju, niti adekvatno analizira posljedice koje bi njegovo ograničavanje moglo imati za egzistenciju građana i splitsko gospodarstvo”, otvoreno pita potpredsjednica Udruge, Hana Matić.
Jednako tako, smatraju u SMOi-ju, nije uvjerljivo obrazloženo zašto je potrebno povećavati udio hotela i kampova za 65 posto, niti što bi takva promjena strukture smještaja, uz istodobno ograničavanje privatnog smještaja, značila za lokalno gospodarstvo.
Ako se jednom segmentu omogućuje snažan rast, dok se drugi ograničava, pitanja su neizbježna: Tko time dobiva, tko gubi, koliko prihoda ostaje lokalnim obiteljima i kakve će posljedice takva preraspodjela imati na obrte, ugostiteljstvo, trgovinu, usluge i druge djelatnosti povezane s privatnim smještajem?
To je posebno važno jer sam Plan navodi da 36,1 posto ispitanika, odnosno njihovih neposrednih obitelji, ostvaruje glavni ili dodatni prihod od turizma.
Ovdje se, upozoravaju iz SMOi-ja, stoga ne odlučuje samo o strukturi turističkih kreveta, nego i o prihodima i egzistenciji brojnih splitskih obitelji te velikom dijelu lokalnog gospodarstva koji od njihove turističke aktivnosti posredno živi.
Znanstvena analiza ili unaprijed postavljen cilj?
Od Instituta za turizam, kao znanstvene institucije, opravdano se očekivalo da zaključci proizlaze iz analize i dokaza, a ne da analiza služi opravdavanju unaprijed postavljenog cilja.
Plan, smatraju u SMOi-ju, nažalost ostavlja upravo takav dojam: hoteli trebaju rasti, privatni smještaj treba ograničiti, a tek se potom traže argumenti za takav smjer.
Jednako je problematično pitanje priuštivog stanovanja.
Dok se privatni smještaj stavlja u kontekst stambenih problema, sam Plan navodi potencijal izgradnje čak 14.836 novih stanova, dok se gradske i državne nekretnine koje bi se mogle aktivirati za stanovanje uopće ne razmatraju.
Privatna imovina građana ne može biti žrtva očitog favoriziranja jednog segmenta smještaja na štetu drugoga, poručuju, niti se na građane može prebacivati teret kronične nebrige javnog sektora za stambenu politiku.
“Dok se ograničavanje privatne imovine nudi kao rješenje, odgovornost države, gradova, javnih institucija i javnih tvrtki, kao i nekretnine kojima raspolažu, gotovo se potpuno zanemaruju, dodaju.
Dok se građanima ograničava smještaj, hotelske investicije dobivaju javni novac
SMOi posebno upozorava na širi kontekst turističke politike.
“Dok se privatni smještaj građana želi ograničavati, javnim novcem sufinanciraju se privatne hotelske investicije, nekretnine institucija pretvaraju se u hotele, a turistima se tijekom ljeta iznajmljuju čak i studentski domovi”, navode iz Udruge.
Predsjednik SMOi-ja, Vedran Tomić, zato ponovno ističe: “Ako se želi upravljati utjecajem turizma na grad, onda kriteriji moraju vrijediti jednako za sve. Turistički krevet ne može biti problem kada pripada građaninu, a poželjan kada pripada hotelu”.
Konačna odluka je politička
“Hoće li i u kojem dijelu prijedlozi iz Plana biti prihvaćeni sada ovisi o gradonačelniku Tomislavu Šuti i gradskoj vlasti. Oni će odlučiti hoće li Split ograničavati turističke krevete svojih građana dok istodobno otvara prostor za snažan rast hotelskog segmenta. To više nije samo pitanje stručne podloge – riječ je o političkoj odluci za koju će odgovornost imati gradska vlast. SMOi stoga prije bilo kakvog ograničavanja djelatnosti i egzistencije građana traži ono što bi trebalo biti temelj svakog ozbiljnog plana: dokaze, analizu posljedica i jednake kriterije za sve”, zaključuje Tomić.
