Gomilanje životinja (animal hoarding, tzv. hordanje) je sindrom (vidi OVDJE) koji ne ugrožava samo dobrobit životinja nego i javno zdravlje – kroz više različitih mehanizama prijenosa zoonoza.
Horderi stvaraju visoki rizik za prijenos zoonoza zbog pretrpanosti, loše higijene, izostanka cijepljenja i veterinarske skrbi te mogućnosti masovnog izlaganja ljudi i drugih životinja. Najvažnije bolesti koje treba pratiti su bjesnoća (Rabies virus), leptospiroza (Leptospira interrogans), ehinokokoza (Echinococcus multilocularis, E. granulosus), parazitske infekcije (Toxocara canis, buhe, šuga), te enterične bakterijske infekcije (Salmonella spp., Campylobacter jejuni).
Učinkovito upravljanje slučajevima gomilanja pasa zahtijeva One Health pristup – zajedničko djelovanje veterinarskih službi, epidemiologa, socijalnih radnika i pravosudnih tijela. Samo oduzimanje životinja nije dovoljno bez javnozdravstvene procjene rizika i psihosocijalne intervencije.
https://xpress.hr/2025/09/11/jeste-li-culi-za-noin-sindrom-rijec-je-o-ozbiljnom-poremecaju-koji-ugrozava-zivotinje-ali-i-ljude/
Što su zoonoze i zašto su relevantne kod gomilanja pasa?
Zoonoze su bolesti koje se prirodno prenose između životinja i ljudi, čineći značajan udio ljudskih infektivnih bolesti te predstavljaju stalni javnozdravstveni rizik.
Mehanizmi prijenosa važni kod gomilanja pasa su direktni ugrizi i ogrebotine, kontakt s izmetom ili urinarnim/kožnim izlučevinama, vektori (buhe, krpelji), kontaminirana voda i okoliš te indirektni prijenos preko ljudi (kontaminirane ruke).
Najvažnije zoonoze u scenariju gomilanja
Bjesnoća može biti fatalna ako se ne liječi. Kontrolom cijepljenja pasa i nadzorom divljih rezervoara smanjuje se rizik. Hrvatska je 2021. dobila status države slobodne od bjesnoće, što je postignuto oralnom vakcinacijom lisica od 2014. godine, te cijepljenjem pasa i mačaka. Posljednji autohtoni slučaj bjesnoće kod ljudi bio je 1964., a kod životinja 2014. godine.
Leptospiroza (Leptospira interrogans) je zoonoza rasprostranjena diljem svijeta koja pogađa većinu vrsta sisavaca. Klinička leptospiroza je česta kod pasa, ali čini se rijeđa kod mačaka. Međutim, i psi i mačke mogu izlučivati leptospire urinom. To je problematično jer može dovesti do izloženosti ljudi. Stoga je kontrola leptospiroze važna ne samo s gledišta životinja već i iz gledišta javnog zdravstva. Cilj ove izjave o konsenzusu je podići svijest o leptospirozi i prikazati trenutna saznanja o epidemiologiji, kliničkim značajkama, dijagnostičkim alatima, mjerama prevencije i liječenja relevantnim za leptospirozu pasa i mačaka u Europi.
Alveolarna ehinokokoza opasna je parazitarna zoonoza prouzročena larvalnim stadijem trakavice Echinococcus multilocularis. Prenosi se tipično u silvatičnom ciklusu, koji uključuje, prije svega, lisicu kao nositelja i kao posrednike različite vrste glodavaca. Ljudi kao posrednici u stvarnosti predstavljaju slijepu ulicu, no parazit u ljudi može prouzročiti tešku kliničku sliku. Najnoviji podaci govore da je prisutnost E. multilocularis zabilježena u lisica u barem 24 europske zemlje. Uzimajući u obzir da je alveolarna ehinokokoza, ukoliko se pravodobno ne dijagnosticira i ne liječi, smrtonosna zoonoza, njezino širenje od velikog je javno-zdravstvenog značenja.
Incidencija alveolarne ehinokokoze u Europi raste zadnjih desetljeća, osobito u srednjoj Europi.
Enterične bakterije (Salmonella, Campylobacter) – masovne zaraženosti i kontaminacije hrane/izmeta vode mogu dovesti do izbijanja kod ljudi. EU izvješća navode campylobacter i salmonellu kao vodeće zoonoze u ljudima.
EU One Health izvješće za 2023. bilježi do 120.000 slučajeva kampilobakterioze i do 60.000 salmoneloze kod ljudi godišnje, što ih čini najčešćim prijavljenim zoonozama u Europi.
Paraziti i ektoparaziti (Toxocara canis, buhe, scabies) — direktan kontakt, kontaminirani okoliš (tlo) i ujedi vektora predstavljaju rizik, osobito za djecu.
Dirofilarioza je parazitska bolest koju prenose komarci, a uzrokuju je pripadnici roda Dirofilaria, koji uključuje Dirofilaria immitis i Dirofilaria repens. Studije nadzora u Europi otkrile su da se D. immitis može otkriti i kod niza divljih mesoždera, što postavlja pitanja o utjecaju infekcija na zdravlje divljih mesoždera, ali i o tome mogu li te populacije djelovati kao rezervoar za infekciju drugih vrsta, uključujući domaće pse i ljude.
Druge lokalne prijetnje: dirofilarioza (srčani crv) i emergentni ili novootkriveni paraziti identificirani u divljim mesojedima regije.
Sustavni pregledi pokazuju da je gomilanje životinja povezano s pretrpanošću, nehigijenom, visokim mortalitetom i povećanom učestalošću zoonotskih patogena. Interdisciplinarni pristup (psihijatrija, veterinarstvo, javno zdravstvo, socijalni rad) ključan je za rješavanje problema. U slučajevima ugrožavanja zdravlja nužno je oduzimanje životinja i njihovo zbrinjavanje u prihvatilištima u skladu sa zakonom.
Literatura:
Frost RO, Steketee G. Animal hoarding: a public health problem affecting animals, hoarders, and communities. J Public Health (Oxf). 2010;32(2): 155–161.
Stumpf BP, et al. Animal hoarding: a systematic review. BMC Psychiatry. 2023;23:101.
WHO. Zoonoses [Internet]. Geneva: World Health Organization; 2023.
Schuller S, et al. European consensus statement on leptospirosis in dogs and cats. J Small Anim Pract. 2015;56(3):159–179.
Deplazes P, et al. Alveolar echinococcosis in Europe: emergence and public health relevance. Lancet Infect Dis. 2017;17(9):e47–e57.
EFSA & ECDC. The European Union One Health 2023 Zoonoses Report. EFSA Journal. 2024;22(6):e08772.
Patronek GJ. Animal hoarding: structuring interdisciplinary responses to help people, animals and communities at risk. Health Soc Care Community. 2006;14(6): 495–502.
Hrvatski veterinarski institut. Rabies surveillance in Croatia. Vet Arhiv. 2022;92(3):223–230.
Overgaauw PAM, van Knapen F. Veterinary and public health aspects of Toxocara spp. infections. Vet Parasitol. 2013;193(4):398–403.
Genchi C, Kramer LH. Subcutaneous dirofilariosis (Dirofilaria repens): an infection spreading throughout the old world. Parasit Vectors. 2020;13:583.
