Noćni vlak iz Karlovca prema Zagrebu uvijek nosi određenu dozu neizvjesnosti. Ne toliko zbog samih putnika, koliko zbog dojma praznine, kasnih sati i činjenice da u to vrijeme grad i kolodvori djeluju potpuno drugačije nego tijekom dana. Upravo zato odlučio sam provjeriti kako izgleda putovanje linijom koja iz Karlovca polazi u 2:13 sati prema Zagrebu.
Odluka je pala spontano, u kasnim subotnjim satima. Uzeo sam stvari, poveo svoju nedavno udomljenu biglicu i prije polaska prošetao do benzinske postaje, ukupno oko dva kilometra u oba smjera, a zatim krenuo prema karlovačkom kolodvoru.
Već putem otvorilo se jedno drugo pitanje sigurnosti. Na raskrižju kod benzinske, gdje sam otišao po osvježenje, nedaleko autobusnoga kolodvora, nekoliko je automobila velikom brzinom prolazilo kroz crveno svjetlo, bez ikakvog usporavanja, i to oko jedan sat iza ponoći. Policije u tom trenutku nije bilo, iako je kasnije proletilo jedno policijsko vozilo u smjeru željezničkog. Ostaje nejasno zašto na toj lokaciji noću nema češće prisutnosti prometne policije.
Po dolasku na željeznički kolodvor uslijedilo je novo iznenađenje. Nigdje nije bilo vlaka. Budući da je riječ o jedinoj noćnoj liniji koja tijekom tjedna polazi iz Karlovca — dok ostale kreću iz Duge Rese, Ogulina, Rijeke ili Splita — očekivao sam kompoziciju spremnu na jednom od kolosijeka. Kasnije se pokazalo da vlak dolazi iz Zagreba te gotovo odmah nastavlja put natrag prema glavnom gradu.
Kolodvor u Karlovcu je u to vrijeme bio gotovo potpuno prazan. Jedini znak života dolazio je iz obližnjega noćnoga kluba iz kojeg je dopirala glazba i vesela atmosfera. Osim toga, mir i tišina. Povremeno se u kolodvorskoj zgradi tijekom noći mogu primijetiti beskućnici, no ovoga puta ih nije bilo.
Negdje oko dva sata u čekaonici pojavile su se dvije djevojke. Jedna je ispraćala prijateljicu koja se vraćala u Zagreb nakon obljetnice mature. Kada smo ušli u vlak, djevojka je sjela do mene jer se, kako je rekla, osjećala sigurnije uz psa. Ispričala je da rijetko putuje vlakom te da joj djelujem poznato, kao da smo se već negdje susreli.
Iako je vlak prema voznom redu trebao prometovati bez zaustavljanja do Zagreba, putovanje nije prošlo potpuno glatko. Već kod Draganića uslijedilo je prvo stajanje uz objašnjenje kontrolora da je riječ o zatvorenoj pruzi. Nakon petnaestak minuta čekanja nastavili smo vožnju, no novi zastoj dogodio se i kod Klinča Sela s još duljim čekanjem.
U Zagreb smo stigli nešto sitno prije četiri sata, umjesto u 3:15 kako je predviđeno voznim redom. Budući da često putujem vlakovima, dnevna kašnjenja zbog križanja kompozicija uglavnom su razumljiva, no tijekom ove vožnje iz suprotnog smjera nije prošao niti jedan vlak pa ostaje nejasno zbog čega su se dogodila dva dulja čekanja.
Što se tiče sigurnosti, upravo je to bio dio koji me najviše zanimao prije putovanja. Očekivao sam barem dio ekipe iz noćnog života, možda glasnije društvo ili potencijalno neugodne situacije, no vlak je bio gotovo prazan. Osim mene sa psom i djevojke koja je putovala za Zagreb, primijetio sam tek jednoga starijega gospodina u prednjem dijelu vlaka koji nije izlazio po dolasku u Karlovac.
Dolazak na zagrebački Glavni kolodvor donio je sasvim uobičajenu noćnu sliku. Pekarnica koja radi 24 sata, nekoliko mladih na bureku nakon izlaska, nekolicina putnika koji čekaju prve jutarnje polaske i pokoji beskućnik. Importanne centar bio je u potpunosti pust, bez ikakvih neugodnih situacija.
Putovanje sam nastavio prema Dugom Selu oko pet sati ujutro te je i ostatak puta prošao bez poteškoća.
Zaključno, barem prema ovom iskustvu, noćni vlak između Karlovca i Zagreba djelovao je sigurnije nego što bi mnogi možda očekivali. Više neizvjesnosti izazivale su prazne ulice, prometni prekršaji i neobjašnjiva stajanja na pruzi nego sami putnici u vlaku.
