U novom nastavku serijala o bespravnim kampovima, donosimo iskaze ogorčenih svjedoka koji progovaraju o nasilju djelatnika ugostiteljskih objekata prema njihovim gostima u Sibinju Krmpotskom. Između ostaloga, uvjeravaju da je izostalo postupanje nadležnih institucija, zbog čega na tom području vlada ozračje straha.
Dana 24. srpnja pisali smo i o napadu jajima na osobno vozilo koje se kretalo Jadranskom magistralom kod Sibinja Krmpotskog, što je kasnije rezultiralo teškim uvredama i prijetnjama prema nama jer smo nastojali dobiti odgovore o počinitelju. Do danas iz policije nismo dobili povratne informacije o postupanju, ali niti na upite vezano uz povijest događanja.
Da su nadležne institucije i policija radili svoj posao, u najmanju ruku od 2018. prema vamo, do tih prijetnji vrlo vjerojatno ne bi došlo. Na koncu, svjesni su toga i činovnici i službenici silnih institucija koje godinama okreću leđa na bespravno poslovanje kampova o kojima mjesecima pišem, među kojima i državni inspektor za područje Senja, Željko Novak, te njegova nadležna rukovoditeljica za Primorsko-goransku županiju, Marija Vukelić, supruga poznatog HDZ-ovca i šefa HZZO-a, Lucijana Vukelića.
Na fotografijama iz 2018. (kada kamp posluje bespravno), na posljednjoj se jasno vidi policijski službenik koji dolazi po prijavi, ali ostaje nepoznato gdje su svi ti silni predmeti završili. Na upite od PU primorsko-goranske nisam dobio odgovore do pisanja ovoga teksta. Na fotografijama Jela Tomljanović nametljivim ponašanjem pokazuje stražnjicu, a tu je i srednji prst Svena Mujića prema žrtvi napada, ista osoba koja me je vrijeđala i prijetila mi.
Tu dolazimo do sljedećih detalja na što ukazujemo fotografijama i tvrdnjama naših izvora. Naime, kada je pred očima svih ranije spomenutih Kamp odmorište Sibinj bespravno poslovao 2018., Grad Novi Vinodolski je svoje komunalne redare poslao na teren u pratnji policije kako bi se postavile betonske barijere, konkretno žardinjere da se zaustavi bespravno obavljanje kamperske djelatnosti. Žardinjere su tamo stajale do trenutka kada je obavljen jedan telefonski poziv, a izvori me uvjeravaju da je pozvan tzv. Kalimero. Između ostaloga se bespravno kampiralo i na pomorskom dobru sve do ove godine kad sam objavio detalje, nakon čega je pomorsko dobro dijelom zatvoreno.
Uklonjene betonske žardinjere koje je postavio Grad Novi Vinodolski 2018., kamperi na pomorskom dobru te iste godine i sanitarije koje se još i danas bespravno koriste pod blagoslovom institucija.
Ranije smo navodili nepoznanicu oko postavljenog asfalta u kampu Sibinj, za što izvori uvjeravaju da ga je financirao Grad Novi Vinodolski u eri današnjeg ministra (oni to demantiraju), a postavile Ceste Rijeka. Sumnju da je možebitno doista tako produbljuje šutnja te tvrtke nastavno na traženje da nam dostave račun za izvršenu uslugu, jer ako su izvori točni, građani Novog Vinodolskog itekako trebaju znati jesu li financirali postavljanje asfalta na čestici 3568/4, dijelu Kampa u domaćinstvu bez rješenja, te zašto se Grad 2018. odrekao čestice 3840 i prepustio na upravljanje Republici Hrvatskoj, odnosno Hrvatskim vodama. Zbog čega je izvršena takva rošada pitanje je koje bi se osim institucija trebala pozabaviti i lokalna politika.
U sklopu kampa se nalazi i restoran “Marintino” čiji je vlasnik Marijan Tomljanović 2020. dobio pravomoćnu presudu s dvije godine uvjetno i 7 mjeseci zatvora u slučaju novoga prekršaja, sve zbog obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru bez rješenja i bespravne dogradnje. Njega to nije spriječilo da i 2021. drži restoran otvorenim, a Lučka kapetanija Rijeka ga pečati tek nakon mojih pisanja. Unatoč tome, institucije i pravosuđe Marijana Tomljanovića i dalje drže slobodnim čovjekom, onaj isti sud koji danas tereti napadnutog čovjeka (ista osoba koja je napadnuta jajima) na osnovu lažnih prijava, što sam također utvrdio te saznanja dostavio PU primorsko-goranskoj, pa i obavilo razgovor s policijskim službenikom.
Državni inspektor prijavio je dakle dio pomorskog dobra kojeg pečati Lučka ispostava Rijeka, ali ne i sanitarije koje bespravno koristi taj isti vlasnik u tom istom kampu, iako ni ne polaže imovinsko pravo na njega. Kada sam vlasnika pitao zašto bespravno koristi sanitarije, cinično je odgovorio, citiramo: “ne žele izazvati skandal u turizmu”.
Napad jajima već se dogodio lani ispred UO “Tamy i Barbi”, vlasnice Marijane Babić, gotovo preslikana situacija s ove koju je Medias ranije objavio. Međutim, nova saznanja koja se vežu uz ovu priču i više su nego šokantna, štoviše blisko su povezana s recenzijama stranih turista koje sam objavio u prvom članku na ovu temu, koji tim putem svjedoče o fizičkim napadima na koje se policija nije obazirala.
“Unazad nekoliko godina, J.T. u ugostiteljskom objektu ‘Marintino’ šalicom u glavu je udarila gošću nakon što se ova požalila na uslugu. Isto tako, stranoga gosta je pretukao V.T., a spasio se bijegom u drugi kamp. Razlog je opet isti – upućena kritika na lošu uslugu. Imate i slučaj kada su bacili Poljaka u more jer nije htio platiti na crno uslugu spusta u more, a taj spust isto iza sebe vuče priču o tome kako je plaćen, jednako kao i asfalt”, svjedoči sugovornik, koji kao i svi ostali s kojima smo razgovarali zbog svoje sigurnosti želi ostati anoniman.
Dodaje kako je policija unazad nekoliko godina sigurno izlazila 300 puta, ali kaže kako bi se samo pisale zabilješke.
“Niti je kamp u T3 zoni, niti smiju uslužiti toliko kampera na tako malom prostoru. Lučka kapetanija je sada zatvorila jedan dio pomorskog dobra, ali ne i drugi na kojemu se nalaze sanitarije jer tada, razumno je, kamp ne bi više mogao poslovati”, govori sugovornik i dodaje kako im je inspektor Novak jednom prilikom poručio “nosite pancirke” zbog usijane atmosfere koja je tu zavladala, a on prvi nije, kaže nam, postupao da se zatvori cijeli kompleks.
Drugi, pak, izvor svjedoči da je identičnu izjavu dao i sami ministar Butković, koji je prije mojih objava cijelu priču pravdao “narušenim obiteljskim odnosima”, što najbolje opovrgava njegove teze da “ne zna što se tu događa” po pitanju brojnih nelegalnosti. Da strah postoji ponajviše krivnjom policije koja ne postupa po prijavama otkriva nam još jedan sugovornik. Šokantno je slušati kako se svi moji sugovornici slažu u jednom – da će se mir uspostaviti onoga dana kada netko nastrada.
“Napravili su Facebook profile gdje se sprdaju s vama novinarima i ostalima koji upozoravaju na događanja u Sibinju. Oni se smatraju svemogućima, naplaćuju na crno, rade na crno, predstavljaju se lažno, kradu podatke, krivotvore papire, vrijeđaju, prijete, ponašaju se zbilja gnjusno. Ipak vjerujem kako će i njima jednom doći kraj, pogotovo jer ste se usudili pisati o nečemu što drugi ne žele ni prepričavati među sobom”, otkriva mi drugi sugovornik.
Istina je da je Ministarstvo izdalo rješenje za kategorizaciju obrtu “Leso” za Kamp u domaćinstvu, do jučer drugog vlasnika, odnosno brata čija nam je supruga poručila “da će sa mnom samo preko suda razgovarati”. Naime, Ministarstvo turizma je na temelju krivotvorenih papira dodijelilo kampu Leso u Sibinju Krmpotskom dvije zvjezdice, o čemu smo također pisali, ali još nisam dobio odgovore tko za to snosi odgovornost. Naknadno su iz Ministarstva turizma dostavili odgovor da i drugi kamp “Leso”, nekoliko kilometara dalje, također nema rješenje za kategorizaciju. No svejedno je otvoren.
Kontaktirali sam i kampiste kako bi prokomentirali ovaj slučaj nelojalne konkurencije, no i dalje slušam iste odgovore.
“Vama svaka čast, upoznati smo sa svime, ali molimo vas jer znamo na što su spremni, ne spominjite nas u vašim pisanjima”, više manje odgovori su gotovo svih naših sugovornika.
