U Hrvatskoj onkološki bolesnici nemaju jednako dostupnu skrb što ovisi o područjima u kojima žive. Riječ je o dugogodišnjem problemu koji je u vrijeme pandemije Covid-19 još više došao do izražaja. Povodom Svjetskog dana borbe protiv raka, Koalicija udruga u zdravstvu (KUDZ) danas je u Zagrebu organizirala okrugli stol pod nazivom “Smanjimo razlike u onkološkoj skrbi”. Na okruglom stolu istaknuti liječnici ukazali su na trenutno stanje onkološke skrbi u Hrvatskoj te što učiniti da se skrb za onkološke bolesnike poboljša.
Predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu Ivica Belina je istaknuo kako je napredak da sve više pacijenata živi s rakom kao kroničnom bolešću. Primjerice, danas bolesnici s rakom pluća žive pet ili više godina.
“To je činjenica koju moramo priznati. No, s druge strane problem je fragmentirana skrb. Nitko ne vodi onkološkog pacijenta kroz sustav i ne prati što se s njim događa. Pacijent ne zna što će u kojoj zdravstvenoj ustanovi dobiti, nemamo Nacionalnu mrežu onkoloških ustanova i ne znamo gdje se najbolje liječi rak, ne prate se ishodi. Ljude se šalje iz jedne bolnice u drugu”, naveo je Belina.
Naglasio je da, nažalost, onkološki bolesnici su vrlo često prepušteni sami sebi, a oni kronični koji su već dugo u sustavu se relativno dobro snalaze u takvoj situaciji.
“U nekim bolnicama pacijenti ne idu kod svog onkologa, nego kod onoga koga zateknu taj dan u bolnici pa dobivaju različite informacije o svom liječenju. Stoga u cijeloj toj šumi informacija ljudi se izgube”, upozorio je Belina. Smatra kako za poboljšanje onkološke skrbi je prvenstveno potrebna Nacionalna mreža onkoloških ustanova.
Predstojnik Klinike za onkologiju KBC Zagreb prof.dr.sc Stjepko Pleština smatra da postoji pomaka u onkološkoj skrbi.
“Pomaci su i onda kad je bolest neizlječiva, odnosno pretvaramo je u kroničnu što znači višegodišnje liječenje takvih bolesnika. Tome ćemo morati prilagoditi kapacitet kako prostorni tako i stručni. Broj onkologa u Hrvatskoj je porastao. No, tu smo na tankom ledu jer je pitanje kako ćemo definirati tko je to onkolog jer se radi o multidisciplinarnoj struki, ovisi o koordiniranoj djelatnosti velikog broja stručnjaka različitog profila”, rekao je prof dr sc Pleština. Zaključio je da onkologija ide naprijed u svijetu i Hrvatskoj, ali kako je rekao, zadovoljni ne možemo biti. Tvrdi da kada ne bi bilo nekih pomaka Hrvatska bi uz porast incidencije imala katastrofalan mortalitet.
“Srećom mortalitet ipak ne prati tu incidenciju. Postoje situacije da i uz veću pojavnost bolesti je manja smrtnost”, rekao je Pleština.
Voditelj odjela za maligne bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, doc. dr.sc Mario Šekerija osvrnuo se na Registar za rak koji je jedan od najstarijih u Europi i svijetu.
“Ako želimo u budućnosti imati detaljnije podatke, ako želimo pratiti više stvari kojim bi smo bolje utjecali na zdravstvenu skrb ovakav Registar kao što je danas koncipiran na to neće moći odgovoriti. Imamo razliku između epidemiološkog registra i kliničkih registara. U Hrvatskoj klinički registri nažalost ne postoje u onom obliku koji je već tradicija u drugim zemljama”, rekao je Šekerija. Naglasio je o kako će uskoro biti natječaj za nacionalnu onkološku mrežu, odnosno nacionalnu onkološku bazu podataka.
Predsjednik Hrvatskog društva obiteljskih doktora, dr. Dragan Soldo je ukazao na nužnost uvođenja e-kartona, što smatra da će se uskoro riješiti.
“Nažalost, obiteljski liječnici nemaju dobru digitalnu komunikaciju s našim kolegama u bolnici, odnosno vrlo često ne vidimo otpusno pismo pacijenta. Također problem u boljem funkcioniranju liječnika obiteljske medicine i onkologa za bolju onkološku skrb je struktura liječnika obiteljske medicine. Naime, liječnika obiteljske medicine u Hrvatskoj je premalo, oni imaju puno administrativnih obveza. Veliki dio svakodnevnog posla je administracija koja se mora obaviti jer u protivnom pacijent ne može dobiti svoju uslugu. Možda najveći problem u skrbi za onkološke bolesnike su mladi liječnici. Imamo ogroman broj bolesnika s kroničnim bolestima i onkološki bolesnici su kronični te zahtijevaju veliku skrb. Trenutno imamo 400 mladih liječnika u obiteljskoj medicini koji su s fakulteta došli na posao i radi se o opsegu posla koji oni ne mogu zadovoljiti jer je ogroman broj pacijenata”, naveo je Soldo. Naglasio je da je potrebno više ulagati u specijaliste obiteljske medicine.
Smatra da, što se tiče liječnika obiteljske medicine, najveći je pomak u liječenju, dijagnostike i kontrole oboljelih od karcinoma dojke.
Primjer dobre palijativne skrbi za onkološke bolesnike je KBC Rijeka, a imaju palijativne mobilne timove. Za bolju onkološku skrb pročelnica Zavoda za integriranu i palijativnu skrb KBC Rijeka prof.dr.sc Karmen Lončarek smatra da je važno informatičko povezivanje medicinskih djelatnika, ali i konačno povezivanje hitnih službi. Što se tiče palijativne skrbi u Primorsko-goranskoj županiji smatra da još uvijek ima mjesta za poboljšanje iako je dobra organizacija te skrbi.
“Ono što je osobito važno dalje u razvoju palijativne skrbi osim informatizacije je što čvršće povezivanje sustava zdravstva i socijale jer siromaštvo uzrokuje bolest, a bolest uzrokuje siromaštvo. Medicina može pomoći u bolesti, ali za siromaštvo pomoć moramo potražiti u okvirima sustava socijalne skrbi. Upravo mi stavljamo naglasak na povezivanju svih dionika, povezivanje različitih službi unutar same bolnice, od Zavoda za integriranu i palijativnu skrb do bolničke socijalne službe, službe zdravstvene njege koju vodi glavna sestra bolnice preko Klinike za onkologiju i svih vanjskih dionika. Zavod pomaže u pogledu edukacije kako zaposlenih u bolnici tako i zaposlenih u drugim zdravstvenim ustanovama u županiji pa i šire, ali i zaposlenima u sustavu socijalne skrbi kako bi se poboljšala skrb za pacijente”, pojasnila je Lončarek.
