Potaknut odličnim člankom neovisne novinarke Eve Bartlett o humanitarnoj katastrofi koja se događa u Siriji osjetio sam potrebu osvrnuti se na “pravu stranu povijesti”, odnosno s moje hrvatske perspektive ukratko sagledati na trenutno stanje u toj napaćenoj zemlji Bliskog istoka. Cilj teksta u nastavku je pojasniti čitatelju da nisu bitne prošlosti niti boja kože, već postaviti pitanje jesmo li ili nismo ljudska bića s jednakim pravima na cijeloj kugli zemaljskoj.
Naime, kanadska novinarka se u svome tekstu naslovljenom “Western sanctions will mean that more Syrians die after the earthquakes” (Zapadne sankcije će dovesti do novih gubitaka života nakon potresa) osvrće na sramotno licemjerje Zapada, istovremeno upozoravajući na činjenicu da “zatvorene granice” onemogućuju dostavu prijeko potrebnih lijekova, hrane i drugih potrepština Siriji. Bartlett podsjeća kako su toj zemlji nametnute sankcije prije desetak godina pod krinkom “ugrožavanja ljudskih prava od strane sirijskog režima”. Podsjećam, sankcije je uvela i Hrvatska, konkretnije Europska unija, te je sljedeće razmatranje o popuštanju mjera zakazano tek za 01. lipnja ove godine.
Dvostruka mjerila Hrvatske
Osvrčući se na rat u Ukrajini, naš premijer Andrej Plenković nerijetko voli isticati da se “Hrvatska nalazi na pravoj strani povijesti”. A što kaže povijest? Posljednji put kada su se njemački tenkovi kretali prema Ukrajini vođeni su Hitlerovom rukom, a od te ruke, podsjetit ću, spasila nas je ruska vojska (ne nisam rusofil kako će sada pomisliti ljubitelji HDZ-ove kriminalne politike ili me diskreditirati lijevo-orijentirani korporativni mediji). Bog zna da ne podržavam rat u Ukrajini, a to dokazuje i naslovnica Mediasa na Facebook stranici. Jednostavno, živimo u vremenu kada se njemačke tenkove ponovno šalje prema Rusiji, u vremenu dok cijeli Europski parlament plješće ukrajinskom predsjedniku koji nema nikakvu namjeru pokretati mirovne pregovore s Putinom (čak je i ratni zločinac Milošević pregovarao), dok s druge strane Europska unija ne raspravlja o popuštanju sankcija Siriji. Zar sirijska djeca europskim čelnicima, HDZ-ovim biračima i lijevo-korporativnim medijima vrijede manje od ukrajinske? Hoće li sutra, dogodi li se razorni potres u Rusiji, Hrvatska ponovno “birati strane”?
Nije li, u konačnici, civilizirana i napredna demokratska Njemačka pobila milijune židova? Netko s ograničenim razmišljanjem sada će odgovoriti kako se današnja Njemačka ne može usporediti s Hitlerovom. Zašto je onda potresom razorena Sirija stigmatizirana također zbog jednog čovjeka, zašto za nju ne vrijede ta ista tumačenja?
Thanks to criminal Western sanctions, international cargo planes can not land at Syrian airports and Syrians can not use Gofundme or credit cards.
Meanwhile, the US military occupies 1/3 of the country, stealing Syria’s oil – a key source of revenue it uses to buy food and aid. pic.twitter.com/1jFXfJB2I8
— Max Blumenthal (@MaxBlumenthal) February 7, 2023
Sudeći prema upućenoj pomoći Republike Hrvatske, evidentna je razlika u odnosima prema Turskoj i Siriji. Tako prema podacima Vlade Turskoj šaljemo materijalnu pomoć koja obuhvaća hranu, šatore, krevete, vreće za spavanje, deke, grijalice te medicinsku i sanitetsku opremu, u ukupnoj protuvrijednosti 819.601,50 eura. U Turskoj su također potražni timovi, ali i korporativni novinari.
Sirijskoj Arapskoj Republici upućuje se, pak, pomoć financijskim doprinosom u iznosu od ukupno 200.000,00 eura, i to 100.000,00 eura putem Hrvatskoga Caritasa i 100.000,00 eura putem Hrvatskoga Crvenoga križa. Svaka pomoć je hvalevrijedna, ali razlika je i više nego očita. Bogatoj Turskoj pružili smo znatno više nego ratom napaćenoj, razrušenoj i siromašnoj Siriji, dok od Plenkovića i njegovih europarlamentaraca nismo čuli pozive prema EU da ukine sankcije Siriji.
Razorni potres devastirao je Tursku i Siriju
Podsjetit ću, katastrofalan potres magnitude 7,8 stupnjeva po Richteru pogodio je Tursku i Siriju 06. veljače, a osjetio se i u okolnim državama. Prema posljednjim informacijama, u trenutku pisanja ovoga teksta, potresom je ugašeno preko 24.000 života, dok ih je više od 80.000 ozlijeđeno. Stotine tisuća ljudi usred zime izgubilo je svoje domove, dok Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na potencijalno širenje bolesti, posebno kolere. U Siriji su potresi dodatno pridonijeli šteti ranije razorene države. Novinarka Barttlet iznosi podatke kako su mnoge zgrade još ranije uništene od strane militantnih skupina, pa se sirijski narod suočava s još više smrti, bolesti i raseljavanja.
Čak i bez potresa Sirijci se bore kako bi nabavili lijekove, bolnice nastoje spasiti kritične strojeve i opremu, a stanovništvo se u cjelini guši dok se stanje gospodarstva u zemlji neprestano pogoršava. Zapadni čelnici nepokolebljivi su u tvrdnjama da su jedini krivci za patnje Sirijaca prije potresa predsjednik Bashar al-Assad i njegova vlada (ili “režim”, kako Washington naziva svaku nepoželjnu stranu vladu koju još nije srušio), čija je “diktatura” natjerala narod da se digne i započne građanski rat (zapravo posrednički rat protiv Sirije pod vodstvom SAD-a za svrgavanje navedene vlade). Sankcije, koje su tobože usmjerene protiv “režima”, po ovoj logici imaju za cilj pomoći i zaštititi opću populaciju. U stvarnosti, oni dave sirijske civile, navodi novinarka Bartlett. I to se u održavanju sankcija za vrijeme humanitarne katastrofe najbolje može prepoznati.
Proxy ratovi
O posredničkim ratovima govorio je istaknuti australski novinar John Pilger, koji je za South China Morning Post izjavio kako je Ukrajina samo pijun SAD-a te da je cilj Zapada svrgnuti s vlasti Vladimira Putina. O posredničkom ratu u Ukrajini govorio je i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Logičnim se postavlja još jedno pitanje, zašto je Hrvatska uvučena u tzv. proxy ratove, odnosno još bolje pitanje, zašto naša vanjska politika ovisi o tim istim sukobima? Paralelno s time, dakle, i visina pomoći Siriji?
Konkretnija u tumačenju posredničkog rata u Siriji britanska je novinarka Vanessa Beeley: “SAD i njihove zastupničke kurdske separatističke snage okupiraju sirijske resurse na sjeveroistoku koji uključuju njihovu naftu, što naravno znači da se najveći dio Sirije oslanja na iransku naftu za održavanje električne energije. U ovom trenutku imamo otprilike dva ili tri sata struje dnevno. U većini domova širom Sirije nema grijanja“.
Kao što Beeley primjećuje, Sirijci raseljeni zbog potresa, osim ako ne dobiju hitnu pomoć, suočavaju se sa smrzavanjem u vlažnim uvjetima, “bez ikakvog alternativnog skloništa, bez ikakve struje, bez ikakvog grijanja.” A zahvaljujući sankcijama, očajnički potrebna humanitarna pomoć i prikupljanje sredstava je otežano. Međunarodni teretni zrakoplovi ne mogu sletjeti u Siriju, a usluge grupnog financiranja, pa čak ni kreditne kartice, nisu dostupne. Zapadne nacije koje signaliziraju vrline, glavni uzrok patnje u Siriji od 2011., nisu samo ustrajale u zadržavanju sankcija; većina njih nije ponudila nikakvu značajnu pomoć od potresa, samo isprazne riječi.
Kontroverzni ChatGPT: “Odgovornost zbog sankcija je na sirijskoj vlasti”
Ranije sam naveo kako odgovornost za “humanitarnu katastrofu” Zapad prebacuje na sirijskog predsjednika. Nevjerojatna, zapravo šokantna je tvrdnja kontroverznog i, kako je sve više primjetno, “lijevo” nastrojenoga tzv. ChatGPT-a, koji je na unošenje naslova članka kanadske novinarke odgovorio također “da je sva odgovornost zbog humanitarne katastrofe na predsjedniku Assadu”.
ChatGPT on @EvaKBartlett's article: "It's also important to note that the Syrian government bears the primary responsibility for addressing the needs of its citizens, and that the sanctions are in place due to the government's actions, not as a direct result of the earthquakes" pic.twitter.com/BC5qpLkTmt
— Medias Daily (@Medias_Daily) February 11, 2023
Zaključno za zlonamjernike, na pitanje što mislim o ratu u Ukrajini te općenito o svim ratovima koji su se vodili i vode se u svijetu odgovorit ću citirajući legendarnoga Juliana Assangea: “ratovi nastaju na lažima, a novinari main streama su ratni zločinci”. Više u video prilogu:
