Državni inspektorat podnio je kaznenu prijavu protiv službene osobe koja je izdala lokacijsku dozvolu za gradnju privatne hidroelektrane u Donjoj Suvaji na izvoru rijeke Une i to zbog sumnje na zlouporabu položaja i ovlasti. Također, protiv investitora hidroelektrane pokrenut je upravni postupak u kojem je investitoru rješenjem zabranjeno obavljanje radnji i radova na izgradnji male hidroelektrane, snage 160 kW, ‘Una-mlin’, na k.č.1287/6, k.o. Neteka u području ekološke mreže Natura 2000. – ‘HR 2001069 Kanjon Une’, a koji se rade bez provedene ocjene prihvatljivosti za područje ekološke mreže.
Stranka Javno Dobro objavila je pritom niz dokumenata kojima propituju odgovornost potpredsjednika Vlade iz resora Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Branka Bačića. Podsjećaju na izjavu iz Ureda navedenog resora da se predmetni zahvat izgradnje male hidrolektrane na rijeci Uni “ne nalazi na području obuhvata Vrela Une koje je zaštićeni spomenik prirode”, te se zbog cjelokupne afere pitaju koga ministar štiti. Tim povodom smo razgovarali s članom vijeća stranke, Arsenom Mujagićem.
Javno Dobro propituje ministra Bačića zbog Une: ‘Koga je pokušao štititi, koga se toliko boji?’
“Iako je rijeka Una po mnogočemu jedinstvena, slučaj sulude i bespravne gradnje na Uni je tipičan slučaj bespravne gradnje u RH. Bespravna gradnja je pomahnitala i toliko raširena da je normalizirana. Ima je svugdje, u centrima gradova, na poljoprivrednom zemljištu ili pomorskom dobru. Masovna bespravna gradnja je postala toliko normalna da se, eto, netko usudio početi graditi i malu hidroelektranu na izvoru rijeke Une unutar zaštićenoga hidrološkog područja koje se nalazi u Naturi 2000 prema EU Direktivi o staništima. Srećom, Dunav ni Sava ne izviru u RH”, navodi Mujagić, koji dodaje kako je cijeli slučaj za državu postao ozbiljan te iz nepoznatog razloga veliki problem, a sve zbog lokalnih i stranih aktivista, Darka Rundeka i medija.
Ministar Bačić bježi od odgovornosti
Problem je, tvrdi Mujagić, tako velik da se ministar Bačić od straha ‘pravi mrtav’ kao da se u šumi našao oči u oči s medvjedom, a ne u uredu, u radnom vremenu s nezakonitim dozvolama.
“Ono što bi trebalo biti najlakše i najbezbolnije u konkretnom slučaju, to je poništiti nezakonitu lokacijsku i građevinsku dozvolu, ali je po ministru Bačiću to najteža stvar od koje bježi k’o vrag od tamjana. Lokacijska dozvola koja je izdana bez studije utjecaja zahvata na okoliš ili barem bez provedenog postupka ocjene o prihvatljivosti na okoliš i ekološku mrežu je nezakonita. I to je vidljivo iz aviona. Pečat pravomoćnosti takve dozvole ne štiti nezakonit akt od poništavanja kako to tvrdi ministar. S druge strane građevinska dozvola je nezakonita jer ne samo da nije sukladne prostornim planovima već je protivna prostornim planovima prema kojima je navodno izdana”, naglašava.
‘Dozvola iz Alan Forda’
Dalje navodi samo kao ilustraciju o kakvoj se dozvoli radi. Naime, u Prostornom planu Zadarske županije u čl. 62 c piše, citira odredbu: “Ne dozvoljava se izgradnja malih hidroelektrana na područjima izvorišta i u seizmičkoj zoni VIII i IX.”
“Velika je vjerojatnost da i sa seizmikom postoji problem, ali to tek treba provjeriti. Valjda je svakome jasno da svaka građevinska dozvola mora biti sukladna planu, a da niti jedna ne smije biti protivna prostornom planu. A dozvolom koju se ministar boji poništiti dozvoljava se gradnja hidroelektrane na izvoru i baš takav zahvat plan ne dozvoljava. Dakle ta dozvola, iz svemira je vidljivo, nije sukladna, ali je zato protivna prostornom planu. Takvu dozvolu bi mogao dati Grunf iz stripa Alan Ford, kod nas ju daje Republika Hrvatska. I takvu dozvolu ministar se ne usudi poništiti jer je pravomoćna?! Ironija je da ta građevinska dozvola nema uopće ni pečata na klauzuli pravomoćnosti”, objašnjava član stranke Javno Dobro.
Obveza ministra je poništiti nezakonite akte
“Iako je Državni inspektorat utvrdio da se radi o nezakonitim aktima radi kojih je podnio kaznenu prijavu protiv službenika koji je ulovljen u marifetlucima ministar u nemoći vrda i laže, ali ne ukida nezakonite dozvole. Tako ministar Bačić laže da se gradilište ne nalazi u zaštićenom području Natura 2000. A nalazi se, to je mogao vidjeti na Bioportalu – u sloju staništa. Valjda će vrijeme dati odgovor zašto izbjegava napraviti ono što jednostavno mora po definiciji pozicije čelnika najvišega nadležnog tijela državne uprave – mora poništiti nezakonite akte. To mu je posao i obveza”, tvrdi Mujagić.
“Da ministar želi odgovorno raditi svoj posao i da pravilno razmišlja, umjesto što se pravi ‘mrtav’, tada bi davno već poništio nezakonitu lokacijsku i građevinsku dozvolu. Da ministar malo razmišlja, shvatio bi da ne postoji ni najmanja šansa da bi Upravni sud poništio rješenje o poništavanju lokacijske dozvole koja je izdana bez ikakvih provedenih postupaka prema zakonima o zaštiti okoliša i prirode, a koji su nužni za takav zahvat. Ne postoji ni najmanja šansa da bi Upravni sud poništio rješenje o poništavanju građevinske dozvole, koja ne da nije u skladu s prostornim planom nego je u direktnoj suprotnosti s prostornim planom. Iz istih razloga ne postoje ni ustavni suci koji bi mogli naći problem u tome što državno tijelo poništava nezakonitu odluku koju je prošla kontrolu Upravnog suda. Ne postoji ustavno načelo koje bi bilo u suprotnosti ili iznad načela vladavine prava”, dodaje.
Sve je na Ustavnom sudu
S druge strane, nastavlja Mujagić za XPress, odluka Državnog inspektorata da zabrani radove koji se izvode temeljem još uvijek važeće pravomoćne dozvole za gradnju je presedan i daje prostor i mogućnost investitoru da na Ustavnom sudu dobije pravnu zaštitu.
“Ustavni sud je već zauzimao stavove kojima štiti privatnog investitora koji grade temeljem pravomoćne građevinske dozvole. Iako takva odluka nije primjenjiva u ovom slučaju ministar Bačić upravo u njoj traži alibi zašto ne poništava očito nezakonitu građevinsku dozvolu. Praveći se ‘mrtvim’, ministar pomaže investitoru da u konačnici na Ustavnom sudu poništi rješenje o zabrani radova jer još uvijek ima pravomoćnu građevinsku dozvolu. Bez pravomoćne građevinske dozvole investitor na Ustavnom sudu nema što tražiti. To i ministar i u ministarstvu znaju i zato se prave mrtvi i nemoćni”, dodaje.
“Postupanje službenika koji je izdao dozvole, ministra i Ministarstva u ovom slučaju predstavlja negaciju pravne države. Poništavanje nezakonitih dozvola i zaustavljanje bespravne gradnje je obveza države i njenog aparata, a ne građana, aktivista ili rulje na ulicama. Da nije bilo odgovornih građana, lokalnih aktivista i Udruge Una, ne bi bilo slučaja Una, imali bismo tek još jednu bespravnu gradnju. Ministar bi se i dalje ‘pravio mrtav’, nepovratno bi se uništio vrijedni okoliš i zaštićeno hidrološko područje. Uništila bi se vrijedna staništa, jedinstvena priroda, ugrozio bi se izvor jedne od najljepših europskih rijeka – zbog čega? Da bi netko proizvodio struju dovoljnu za potrebe jednog većeg marketa ili tridesetak klima uređaja. To nema nikakvog smisla i to je ludost. Ali ta ludost bi se dogodila da nije bilo odgovornih i razumnih građana i Udruge Una. Da je do Bačića i njegovog ministarstva upravo to bi se dogodilo. Srećom pa Dunav i Sava ne izviru u RH”, zaključuje Arsen Mujagić.
OCIJENI TEKST