Pozornost na neusklađenost dozvola, vodnih uvjeta i ekoloških čimbenika oko ribogojilišta u Suvaji skrenulo je objavom na društvenim mrežama Javno Dobro, čija je predsjednica Vladimira Mascarell za naš portal obrazložila zbog čega vide ministricu zaštite okoliša Mariju Vučković kao ključnu figuru u cijelom procesu.
Naime, Tvrtka Adriatic Farming d.o.o., koja se bavi uzgojem kalifornijske pastrve i lososa u blizini Vrela Une na području zaštićenom u sklopu Natura 2000, postavila je crpnu stanicu u rijeku za potrebe ribogojilišta – bez potrebnih dozvola.
“Adriatic Farming je uz asistenciju bivšeg ministarstva ministrice Marije Vučković, Ministarstva poljoprivrede, na nezakonit način, bez studija utjecaja na okoliš i bez Glavne ocjene utjecaja na ekološku mrežu pred tri godine ishodio tri dozvole za ribogojilište u Suvaji. Te dozvole kao prilog imaju tek vodopravnu suglasnost Hrvatskih voda, a koja za podlogu nema nikakvu hidrološku studiju”, ističe Mascarell.
Mascarell naglašava kako je jedna od ključnih ustavnih odredbi vladavina prava i poštivanje ljudskih prava, od kojih je pravo na zdravu i čistu vodu od najvećeg značaja. Smatra nužnim da Ministarstvo poljoprivrede hitno proglasi ništetnima i ukine sve tri izdane dozvole.
“Ovo što se danas događa, pokušaji su da se preko Ministarstva okoliša i zelene tranzicije legalizira proširenje ribogojilišta i nezakonito zahvaćanje vode s Vrela Une u Donjoj Suvaji, a putem e-savjetovanja o Ocjeni o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš za zahvat tajanstvenog imena”, mišljenja je predsjednica Javnog Dobra.
Prema njezinim riječima, Ministarstvo okoliša nije smjelo zaprimiti zahtjev za ocjenom jer je podnesen nakon devastacije i izgradnje nezakonite crpne stanice, koja nije ni sankcionirana ni vraćena u prvobitno stanje.
Zašto Marija Vučković iznosi neistine?
Na pitanje o proširenju koncesije za Adriatic Farming, konkretno tvrtki Ribnjaci d.d., Ministarstvo zaštite okoliša dalo je neočekivani odgovor, tvrdeći da ta nadležnost nije u rukama Ministarstva poljoprivrede (šumarstva i ribarstva), te da je tadašnja ministrica Marija Vučković stoga nije mogla izdati.
Mascarell, međutim, ističe kako su dozvole za akvakulturu iz 2021. i 2022. godine za Adriatic Farming objavljene u Registru dozvola za akvakulturu i dostupne na stranicama Ministarstva poljoprivrede, koje zapravo izdaje te dozvole po zahtjevu pravnih ili fizičkih osoba.
“Posve je jasno da je isto Ministarstvo, odnosno tadašnja ministrica poljoprivrede Marija Vučković kao čelnik tijela izdala dozvolu za ribogojilište, jednako kao što je jasno da su te tri dozvole izdane bez da je uz Zahtjev priložena okolišna studija makar je ona propisana kao uvjet. U ovom slučaju je posebno važna jer se ribogojilište nalazi u zaštićenom području Nature 2000, sve vezano na kršku rijeku Unu, a dozvole pretpostavljaju uzgoj stranih vrsta, kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss) i atlantskog lososa (Salmo salar), pored potočne pastrve (Salmo trutta)”, ističe Mascarell.
Podsjeća da je na istoj lokaciji prije djelovala tvrtka Ribarstvo d.d., zastupnika Miodraga Lacića. Ministarstvo je 3. prosinca 2020. ukinulo toj tvrtki Ugovor o korištenju kopnenih voda za uzgoj riba i drugih vodenih organizama, navodno zbog dugovanja prema Ministarstvu financija, koje je zatim pokrenulo ovrhu nad objektima. Premda je stečajni postupak otvoren na zahtjev drugih vjerovnika, zatvoren je nakon namirenja dugova 6. ožujka 2023., a Ribarstvo d.d. je potom izbrisano iz registra.
“U čijem su sad vlasništvu objekti i vrijede li Ugovori o najmu koji su bili vlasnička osnova za dodjelu koncesija Adriatic Farmingu za dozvole 2021. ne mogu sa sigurnošću reći jer se na e-zemljišniku još uvijek svi objekti vode na Ribarstvo d.d., tvrtku koja ne postoji”, dodaje Mascarell.
Kontradiktorne Hrvatske vode
Hrvatske vode izdaju vodopravne uvjete prema kojima bi za ribogojilište kalifornijske i obične pastrve te atlantskog lososa bilo moguće maksimalno zahvatiti do 400 l/s, odnosno 11 milijuna m³ vode godišnje. Također, navode podatak o zapremini ribnjaka od 21.000 m³, što, kako tvrde iz Javnog Dobra, nije logički povezivo s površinom parcele, postojećim ribnjacima te maksimalnim dopuštenim zahvaćanjem vode.
“Hrvatske vode očigledno daju vodopravne uvjete bez prethodno razmotrenog stanja vodnog tijela, što se vidi iz svemira baš na ovim slučajevima ‘Una Vrelo’. Već smo ranije pričali o hidroelektrani koja je dobila suglasnost za 6 m3/s, sada na to dodajte ovih 0,4 m3/s i podatak da se za obje ‘investicije’ voda iz Une zahvaća na istome mjestu”, navodi Mascarell.
Vodeći se studijom ‘Prilog Hidrologiji krškog izvora vrelo Une’ profesora Ognjena Bonaccija iz 2018., koju su objavile upravo Hrvatske vode, nejasno je zašto su izdali vodopravne uvjete za ribogojilište koje ne uzima u obzir analizu vodnog tijela objavljenog na vlastitim stranicama, izrađenu od jednog od najvećih stručnjaka za hidrologiju u svijetu.
Koliki je rizik (k)od incidenta ili greške u proizvodnji?
Postavlja se ključno pitanje kako je uopće moguće izdati dozvolu za zahvaćanje vode iz rijeke Une koja barem četiri mjeseca godišnje ima vrlo mali protok. “Pa nije rijeka državni proračun gdje svi napišu koliko im treba, pa se poslije misli od kud nabaviti sredstva. Vode ima koliko ima, samo s tom količinom se uopće smije računati za korištenje. I to samo u određenom postotku kako se ne bi narušila ravnoteža vodnog sustava i života u njemu. Je li to 10 ili 50 posto ne znam, no sigurno nije duplo od količine vode koja uopće teče”, tvrdi Mascarell, inženjerka građevine, koja se pita što se događa u mjesecima kad je protok Une minimalan, ispod 600 litara u sekundi.
Doduše, pojašnjava, zahvaćena voda se može nakon tretiranja ponovo ispustiti iz ribnjaka, tako da ‘samo’ 300 metara Une ostaje bez vode ta četiri mjeseca, na takozvanom ekološkom minimumu. “U takvom slučaju o kvaliteti unske vode nakon ispusta iz ribogojilišta kroz ta četiri mjeseca strah me i razmišljati. Una u kojoj bi trećinu godine teklo 2/3 ukupne vode (400 litara/s) nakon pročišćavanja od raznih kemikalija i hrane izgleda kao scenarij za horor film, a ne kao vodopravni uvjet izdan od Hrvatskih voda”, kaže Mascarell, te se ponovno pita koliki je rizik od incidenta, neke greške u proizvodnji ili pročišćavanju kod takvog omjera.
Protiv investitora pokrenuto više postupaka
Zbog sumnjivih radnji Adriatic Farminga, na teren je izašao Državni inspektorat. Potvrđeno nam je da su građevinska, vodopravna, veterinarska i inspekcija zaštite prirode obavile inspekcijski očevid na predmetnoj lokaciji. Pritom je izdano više prekršajnih postupaka te je pokrenut i jedan upravni.
“Građevinski inspekcija je temeljem utvrđenih činjenica protiv investitora pokrenula upravni i poduzima zakonom predviđene mjere, a koje su u tijeku.
Vodopravna inspekcija Državnog inspektorata protiv investitora je također temeljem utvrđenih činjenica protiv investitora pokrenula i prekršajni postupak izdavanjem prekršajnog naloga jer je utvrđeno da je počinjen prekršaj iz čl. 163. st.1.t.1. Zakona o vodama, a u svezi čl. 16.,17. i 18.st.1. i Prilogom II Pravilnika o izdavanju vodopravnih akata te da je subjekt nadzora postupio protivno čl. 78.st.2. Zakona o vodama. Inspekcijski postupak je u tijeku.
Veterinarska inspekcija Državnog inspektorata pokrenula je prekršajni postupak protiv pravne i odgovorne osobe subjekta nadzora zbog radnji koje su u suprotnosti s odredbom čl. 79.st.2. Zakona o zdravlju životinja.
Inspekcija zaštite prirode Državnog inspektorata je protiv investitora pokrenula prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga nadležnom sudu. Inspekcijski postupci su u tijeku”, naveli su iz DIRH-a za XPress.
