Dok građani Karlovca upozoravaju na visoke račune i zamućenu vodu, odgovori koje su nam dali Grad Karlovac (na linku) i Vodovod i kanalizacija d.o.o. (na linku) otvaraju više pitanja nego što nude odgovora. Analiza njihovih očitovanja pokazuje obrazac koji zabrinjava – formalni nadzor postoji, ali operativna kontrola sustava ostaje nejasna.
Više od 24 tisuće procjena godišnje
Vodovod i kanalizacija potvrdio je da je u posljednjih godinu dana provedeno čak 24.173 procijenjenih očitanja vodomjera. To znači da se svaki mjesec oko 2.000 korisnika ne obračunava prema stvarnoj potrošnji, već prema procjeni. Takva praksa, koja bi trebala biti iznimka, očito postaje pravilo.
Dodatni problem je što nije jasno koliko je korisnika mjesecima uzastopno na procjeni, niti postoje li mehanizmi koji sprječavaju velika odstupanja u obračunu.
Kako nastaju višestruko veći računi?
Na konkretne primjere gdje procjena višestruko odstupa od stvarne potrošnje, Vodovod nije dao odgovor, uz obrazloženje da ne može komentirati pojedinačne slučajeve.
No pitanje nije pojedinačno, već sustavno. Ako se procjena temelji na prosjeku prethodnih mjeseci, kako je moguće da dolazi do drastičnih odstupanja? Odgovor na to pitanje – izostaje.
Također, u 2025. godini zaprimljene su 83 reklamacije na račune, od kojih je samo 12 priznato kao opravdano.
S obzirom na desetke tisuća procjena, postavlja se pitanje radi li se o stvarno malom broju pogrešaka ili o sustavu u kojem građani teško ostvaruju svoja prava?
Grad kontrolira – ali ne ulazi u suštinu
Grad Karlovac ističe da nadzor nad Vodovodom provodi kroz Nadzorni odbor, Skupštinu i Gradsko vijeće. No riječ je o formalnim mehanizmima upravljanja, a ne o kontroli svakodnevnog rada.
Na pitanje smatra li prihvatljivim obračun po procjeni, Grad se poziva na propise, bez jasnog stava o praksi koja direktno utječe na građane. Drugim riječima, Grad upravlja sustavom, ali ne ulazi u način na koji se građanima naplaćuje voda.
Grad je tako potvrdio da je u prosincu 2025. došlo do pogreške u obračunu, zbog čega su računi stornirani i novac vraćen građanima.
No izostaju ključne informacije: Koliko je korisnika bilo pogođeno, koliki su iznosi u pitanju i što je konkretno uzrokovalo pogrešku. Bez tih podataka, teško je procijeniti radi li se o izoliranom incidentu ili simptomu dubljeg problema.
Zamućena voda – problem koji traje
Grad priznaje da je u posljednje dvije godine zabilježen povećan broj slučajeva zamućene vode, što povezuje s radovima, puknućima i intervencijama na mreži. Dodatno, u uzorkovanju provedenom u školama i vrtićima, 5 od 60 uzoraka bilo je nesukladno. Iako tvrde da nisu bile potrebne posebne mjere za građane, ostaje nejasno o kakvim se točno odstupanjima radi.
Istovremeno, Vodovod i kanalizacija iste pojave opisuje kao povremene i teško predvidive, bez jasnog priznanja trenda pogoršanja.
Tko zapravo odlučuje što se kontrolira?
Jedan od ključnih problema je činjenica da Vodovod odlučuje koje su prijave građana “opravdane” i tek tada se provode dodatne analize. Time isti subjekt upravlja sustavom, procjenjuje problem i odlučuje hoće li se problem dodatno ispitivati, što otvara pitanje neovisnosti kontrole.
Revizija postoji – ali ne ona koja bi odgovorila na ključna pitanja?
Grad se u odgovoru poziva na redovitu financijsku reviziju i odbacuje potrebu za dodatnom neovisnom kontrolom.
No financijska revizija ne ulazi u način obračuna potrošnje, algoritme procjene i operativne nepravilnosti. Upravo tamo gdje građani prijavljuju probleme.
Kada se usporede odgovori Grada i Vodovoda, dobiva se zatvoren krug:
– Vodovod upravlja sustavom i donosi operativne odluke,
– Grad formalno nadzire, ali se oslanja na podatke Vodovoda.
U takvom modelu, odgovornost je razvodnjena.
Grad zna da problem postoji – pitanje je što će učiniti
Iz odgovora Grada Karlovca proizlazi jedna ključna činjenica – problem nije sporadičan, već traje najmanje dvije godine i ima trend rasta.
Grad to ne skriva. Naprotiv, uvodi dodatna testiranja vode, financira analize te formira posebno povjerenstvo. Takvi potezi ne poduzimaju se u sustavu koji funkcionira bez ozbiljnih odstupanja.
U toj razlici između priznanja problema i načina na koji se on javno interpretira leži ključno pitanje odgovornosti.
Ako Grad kao većinski vlasnik prepoznaje da se problem povećava, tada mora odgovoriti na jednostavno pitanje: Je li riječ o infrastrukturnom problemu koji zahtijeva ubrzana ulaganja, ili o upravljačkom problemu za koji netko mora snositi odgovornost?
Jer jedno je sigurno – ova dva odgovora ne mogu istovremeno biti točna bez posljedica.
Grad Karlovac sada je u poziciji da se mora jasno očitovati. Vjeruje li da sustav funkcionira kako treba, ili postoji razlog za dublju, neovisnu provjeru rada Vodovoda i kanalizacije. U protivnom, ostaje dojam da se problem prepoznaje – ali ne i rješava.
A to je, za sustav koji izravno utječe na zdravlje i svakodnevni život građana, nedovoljno.
