Podatkovni centri u prosjeku troše između 1,1 i 1,9 milijardi litara vode godišnje po pojedinom objektu, ali s obzirom na eksplozivan rast umjetne inteligencije (AI) i njezinih zahtjevnijih čipova, ta se potrošnja ubrzano povećava.
Veliki centri poput Google, Microsoft, AWS mogu trošiti i do 19 milijuna litara dnevno (oko 7 milijardi litara godišnje). Voda uzeta iz okoliša (bilo iz vodovoda, podzemnih voda ili rijeka) vraća se u dva glavna oblika: oko 70–80% ispari u atmosferu kao vodena para, dok se preostalih 20–30% vraća u tekućem stanju kao otpadna tehnološka voda. Ovisno o tehnologiji i temperaturi okoline, vodna temperatura na izlazu najčešće se kreće u rasponu od 25°C do 40°C, a u ekstremnim slučajevima izravnog hlađenja čipova tekućinom, povratna voda može dosegnuti i preko 45°C.
Veliki podatkovni centri koji vodu crpe izravno iz velikih rijeka ili mora vraćaju vodu izravno u isti izvor. Kada se ta voda vrati u rijeke i mora (čak i pročišćena), ona mijenja salinitet i kemijski sastav vode. Ispuštanje zagrijane i kemijski izmijenjene vode iz podatkovnih centara u rijeke i mora stvara takozvano toplinsko onečišćenje i ekološki pritisak na lokalne vodene ekosustave. Utjecaj topline i kemikalija u rijekama je brži i intenzivan jer rijeka teže razrjeđuje zagađenje. Uglavnom posljedice se mogu podijeliti na fizikalno-kemijske promjene same vode ali i na izravne biološke utjecaje na floru i faunu.
Činjenica da rijeke i obalna mora imaju stabilne temperaturne cikluse tako da podizanje temperature vode za samo 1°C do 2°C na mjestu ispuštanja pokreće niz lančanih reakcija; pad razine kisika ( stvaranja “mrtvih zona” gdje ribe ne mogu preživjeti ), ubrzavanje metabolizma i gladovanje ( planktoni, kukci, ribe ), toplinski šok i pomor ( svejedno povećanje temperature uzrokovanje većim ispuštanjem ili smanjenjem uzrokovano gašenjem ), cvjetanje otrovnih algi koje blokiraju sunčevu svjetlost podvodnim biljkama i proizvode toksine opasne za ribe, školjkaše i ljude.
Budući je otpadna voda kemijski tretirana i koncentrirana, njezin povratak mijenja kemijsku ravnotežu vodotoka izazivajući lokalni salinitet i osmotski šok. Toksičnost biocida, broma, klora i ostalih kemikalija čak u vrlo malim količinama mogu oštetiti zaštitnu sluz na koži riba, spržiti im škrge i uništiti mikroskopske organizme koji čine temelj hranidbenog lanca dok taloženje teških metala koji, kada dospiju u rijeke ili mora, kroz proces bioakumulacije, mogu preko školjkaša i riba na kraju završiti i na ljudskom tanjuru.
Koliko AI centara danas već radi?
Ako znamo da na globalnoj razini danas radi oko 12.000 aktivnih podatkovnih centara, a da ukupni instalirani računalni kapacitet svih ovih centara doseže između 122 GW i 140 GW dok recimo njihova eksplozivna gradnja, potaknuta razvojem umjetne inteligencije (AI) i računarstva u oblaku, kontinuirano raste, onda posljedice možemo samo zamisliti.
Sjedinjene Američke Države imaju (oko 45% globalnog udjela) što je više nego sljedećih 15 zemalja zajedno. Europa ima oko 2.000 objekata. U Sjedinjenim Državama masovni otpor i prosvjedi protiv neograničene gradnje podatkovnih centara doslovno bukte i to je pitanje postalo jedno od glavnih političkih i ekoloških točaka sukoba u državi.
Prema nedavnim anketama ( institut Gallup ) čak 7 od 10 Amerikanaca izričito se protivi gradnji podatkovnih centara u blizini svojih domova, a glavni razlozi za otpor su; ogromna potrošnja pitke vode, preopterećenje energetske mreže i poskupljenje struje, zagađenje zraka i buka te gubitak poljoprivrednog zemljišta gdje korporacije kupuju na tisuće hektara plodne zemlje pretvarajući ih u velike betonske komplekse.
Električna energija
Globalna potrošnja električne energije podatkovnih centara u 2026. godini iznosi oko 565 teravat-sati (TWh), što predstavlja skok od čak 26% u odnosu na prethodnu godinu. Ova količina energije premašuje ukupnu godišnju proizvodnju struje jedne visoko industrijalizirane zemlje poput Njemačke. Međunarodna agencija za energiju ( IEA ) predviđaju da će se do 2030. godine potrošnja struje u podatkovnim centrima gotovo udvostručiti i dosegnuti između 945 i 1.000 Twh. U SAD-u će potrošnja centara skočit sa sadašnjih 4-5% na 12% ukupne domaće električne energije do 2030. godine, a u Europi će udio potrošnje podatkovnih centara u ukupnoj europskoj mreži narast na oko 5%, dok će recimo u Ujedinjenom Kraljevstvu potražnja skočiti za čak 70%.
Eksplozivan rast potrošnje energije stvorit će goleme ekonomske, ekološke i infrastrukturne pritiske čije će posljedice dovesti do velike potražnje i borbe za struju, njeno poskupljenje za kućanstva i nadasve klimatski stres koji će rezultirati velikim ( ekstremnim ) i ubrzanim vremenskim promjenama.
Željan Jurlin (Javno Dobro)
